i tak

Iako puno puta ponavljam jedno te istu u tu svrhu, opet cu ponoviti, pa vjerujem, do kraja zivota jedno te isto. POSTIVANJE - jedan od preduvjeta za zajednistvo.

Krenimo prvo sa terminom POSTIVANJE i probat cu predstaviti svoje tumacenje tog znacenja, jer ce onda biti jasnije sto pod time mislim. MOJE tumacenje bi trebalo biti istovjetno sa opcepoznatim i filozofskim tumacenjem da bi stvar bila tocnija i da bih ja bio u pravu....ali..

"Bitnije je biti DOBAR, nego biti u pravu"

Ovim cu tekstom pokusat biti dovoljno DOBAR i dovoljno u pravu da objedinim to i da pokazem i dokazem svima nama u svrhu zajednistva.

Postivanje, po mojoj definiciji bi bilo, sveukupno razumijevanje i vrednovanje (nematerijalno).

Ukoliko te netko voli, nemora te postivati, ali ljubav iz/sa postivanjem nadjacava kemijsku ili psiholosku ljubav, te donosi konkretne rezultate.

Ukoliko te netko ne voli, ali te postuje, to je stanje apsolutnog postivanja i takvu osobu trebas postovati. Takva osoba cijeni tvoj rad iako se mozda ne slaze sa tobom. Ona zna za tvoj rad, poznaje ga, potvrdjuje ga, cijeni ga, ali zbog nekih (ovdje) nevaznih stvari ne voli tvoju osobu (karikiram - izrazavanje, odnos prema drugima, "kemijska" netrpeljivost...itd)

Ove prve dvije usporedbe poznajete iz svog najsvakodnevnijeg zivota... svog partnera/ice..s kojom se ne/slazete najbolje, ali u zajednickom cilju se medjusobno postivate. Ukoliko tu postivanja nema, po meni, trebate se jako dobro zamisliti. (pri tome mislim na djecu, ukoliko ih imate, te kakav ce oni edukacijski impuls dobiti iz vaseg medjusobnog nepostivanja)

Postivanje tudjeg rada, truda, organizacije, ne znaci neciju slabost, vec neciju moc razumjevanja i sposobnost prepoznavanja onog sto je dobro i kvalitetno - ili obrnuto, sposobnost prepoznavanja neceg sto nije dobro i kvalitetno.

Postivanje tudje osobe i njegovog nacina razmisljanja ne mora znaciti da se ti sa tom osobom slazes u potpunosti i da bez svojeg misljenja pratis njegove odluke. Bas nasuprot, ti ces kod takve osobe zasluziti postivanje ukoliko svojim mozgom ili fizickim naporima pomognes ili nekom zajednickom cilju ...ili dokazes da je tvoj rad vrijedan tog postivanja.

Ukoliko tog postivanja nema, gube se medjusobne veze i vi cak ni ne zelite biti upoznati sa radom odredjene osobe ili grupe ljudi, vec ih iskoristite i odlazite ili ih ignorirate.

Na zalost, u danasnje vrijeme, postivanja nema i dolazimo do ove predzadnje recenice.



Kakve to veze ima sa ZAJEDNISTVOM iz naslova??

Velike, je*eno velike.

Prvo i prvo, ovo nije brak ili ljubavna veza - cijeli pojam postivanja je vezan uz pojam ljubavi.

Ovdje se sve gradi na uzajamnom postivanju. Grupa ljudi sa zajednickim ciljem je zajednistvo u najuzem smislu te rijeci. Pojedinci te grupe, preko zajednistva, djeluju za boljitak te iste grupe. Oni se predstavljaju kao grupa, oni povremeno izviruju svojim specificnim radom izvan te grupe, ali istim (cak i ciljano) podizu nivo postivanja iste u odnosu na ostale.

Apsolutno sve iz definicije POSTIVANJA ovdje ima smisao. Netko moze biti sposoban u jednom segmentu potrebitog djelovanja, dok se drugi snalaze osjetno bolje u drugim, no medjusobne veze zajednistva drze tu skupinu koherentnom i djelotvornom. Znaci, pokrivaju se sa svim svojim manama i nedostacima, tako da na vidjelo izlaze vrline i sposobnosti.

U proslosti su se ljudi okupljali u zajednistva da budu jaci, probitacniji, sposobniji..da bi prezivjeli.

Danas je imperativ individualnost.

Malo cu vam objasniti posebnosti individualizma.

Individualac je fizicki potpuno zdrava osoba zatvorena u svom razmisljanju, svojem djelovanju. Naoko potpuno normalna osoba, dok, kad se malo bolje promotri u svojem radu i djelovanju, te komunikaciji - daleko odstupa od normalnog. Naravno, ovdje opisujem ekstremizam kako bi bolje docarao pojam.

Individualac je inace i pojam za osobu koja svojim razmisljanjem i djelovanjem odudara od okoline i od mainstreama, te se time istice..ali..u pozitivnom smislu. Ukoliko takva osoba ne priznaje materijano, tj ne brine za materijalno, pa cak previse ni za duhovno, onda postaje boem.

Svi smo mi pomalo boemicni i individualci..to nam je u krvi, ali sa normalnom razinom postivanja ulazimo u interaktvne odnose sa drugim individualcima. Svaki od nas je individua sa svojim pogledom na svijet, sa svojim razmisljanjima, sa svojim vrijednostima i to je ono osnovno pravo koje dobivas kao covjek, svojim rodjenjem. I to pravo ti nitko nikada ne smije oduzeti...bez obzira na postivanje i ljubav.

Sposobnost modifikacije i fleksibilnosti (u nekom "normalnom" omjeru) stavlja osobu, individuu u svijet gdje mora suradjivati i koegzistirati sa ostalim individuama. Prvo roditelji, moduliraju sposobnost modifikacije i fleksibilnosti, a kasnije drustvo. Ukoliko je persona cijelo vrijeme svog odrastanja "alfa" (u centru paznje, sve joj se podilazi), onda se sposobnost modifikacije i fleksibilnosti smanjuje. Koliko to utjece na daljnji zivot, prosudite sami. Mozete prosuditi i po ponasanju unutar zajednistva.

Danasnja je prosjecna osoba individualac sa velikim omjerom "alfe" u sebi. Sto to znaci? Znaci da smo razmazeni i da sve zelimo pretvoriti u svoje zadovoljstvo. Sve oko nas mora sluziti nama i nasoj svrsi. Uzasno smo nezadovoljni ako to nije tako, a nase su akcije da to promjenimo krajnje pasivne i cudimo se nasim roditeljima kako oni sa puno puno manje energije rijesavaju nama nerjesive probleme. Kasnije to nezadovoljstvo upotpunjujemo kupovanjem raznoraznih materijalnih stvari i podilazenjem drugima kako bi ih zaveli u svoju korist. Borimo se da prikazemo svoje moci i sposobnosti , troseci energiju i poticuci entropiju zbog kvazipotreba.

Karikiram naravno, jer nemogu sve obuhvatiti jednom recenicom i jednim malim blogom, ali mislim da ne gubim "point".

Da se vratim na prvobitnu temu.

Zajednistvo je, dakle, put kojim svi trebamo koracati...ne trcati. Jer u hodu i ucimo. U toj svojoj "sporosti" imamo vremena obraditi sve posebnosti, dobre ili lose, koje nam se na tom putu prikazuju. Imamo vremena i za prijatelje i za neprijatelje. U realnom zivotu - imamo vremena za obitelj i sto je najvaznije za svoju djecu...da im pokazemo, dokazemo i naucimo ih onome sto je realno, pravo i jedino sto je potrebno za daljnje napredovanje. ALI ne kao pojedinca individualca..vec kao pojedinca - clana zajednice.

Gospodo (i dame), nadam se da sam vam ovim tekstom dovoljno dobro prenio ono sto mislim. Ukoliko ima gresaka, molim vas da mi oprostite jer sam i ja jedan od vas individualaca koji je uspio progledati, ali jos uvijek ne vidi sve :)

Pisano za blog EVE online Community - Link