stanje uma

Postoje ljudi među nama;
koji su potomci anđela…
Žive u običnim kućama;
i ne vide im se krila…

Od rođenja nose grijeh;
svojih palih predaka…
Oni su djeca njih;
i običnih smrtnika…

Anđeli su nekad ljudi;
s tijelom koje žudi…
Kad pojavi se žena;
kao trojanska Helena…

Ljute se Bogovi;
pokreću se ratovi;
Strada puk i sirotinja;
miješa se nebo i zemlja.

Zbog takvih žena;
sve je manje anđela…
Samo ostaju potomci;
rođeni kao pjesnici…

Oni grijehe okajavaju;
noćima ne spavaju…
U njima je tuga;
svih palih anđela…

Vladimir Novotny; Pjesnici

ima nešto,
neznam kako to osvijestiti
kada je pročitam uvijek novi dojam