45 (umalo hiku)
na sred staze je pao
požutjeli javorov list
gledah ga tako
jureći svojim putem
dok ledeni vjetar
nikakva odjeća ne sprečava
da mi ledi kosti
u hodu
stiščuć šake u džepu
zgazih ga bez milosti
zvuk drobljenja nakratko
prođe kroz zrak.
taj tren se osjetih velik
osjetih se jak.
zaboravih koliko radosti on
životu donese
kao pupoljak nagovijesti da prođe zima
njegova zelena boja znanu ulogu ima
a tek koji je radio hlad ,
dok bijaše mlad
koju ironiju postojanje ima
nakon lijepoga dođe zima
i da skonča ti život nekad lijep
pod cipelama broj 45.
02.02.2012. u 21:03 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
ne gazi po njemu..ti bestijo, .:P
Autor: cyberlady | 02.02.2012. u 21:32 | opcije
to ti je bila bura
Autor: Petra-a-stijena | 02.02.2012. u 21:52 | opcije
vidi pjesniče... jel ti misliš da je njegova uloga , sad kad je žut i suh , gotova??,,,za mnoge da, al za pjesnike nepopravljive nikad..:))
Autor: Oci-Boje-Duge | 02.02.2012. u 22:38 | opcije
never..
Autor: pjesnik_nepopravljiv | 02.02.2012. u 23:01 | opcije