stanje uma

Šta je to s nama i sa životom, u kakve se to konce splićemo, u šta upadamo svojom voljom u šta nevoljom, šta od nas zavisi, i šta možemo sa sobom? Nisam vješt razmišljanju, više volim život nego misao o njemu, ali kako god sam prevrtao, ispada da nam se većina stvari dešava mimo nas, bez naše odluke. Slučajnost odlučuje o mome životnom putu i o mojoj sudbini, i najčešće bivam doveden pred gotov čin, upadam u jedan od mogućih tokova, u drugi će me ubaciti samo druga slučajnost. Ne vjerujem da mi je unaprijed zapisan put kojim ću proći, jer ne vjerujem u neki naročit red ovoga svijeta. Ne odlučujemo, već se zatičemo. Strmoglavljeni smo u igru, punu nebrojenih izmjena, jednog određenog trenutka, kad nas samo ta prilika čeka, jedina koja nas može sačekati, u toku mješanja. Ne možes je zaobići, ni odbiti. Tvoja je, kao voda u koju padneš. Pa plivaš, ili potoneš

Link

dosta interesantno razmišljanje.

onda pa dobro jutro :)

zivot je MORE , a plivati se mora

Šta je to s nama i sa životom, u kakve se to konce splićemo, u šta upadamo svojom voljom u šta nevoljom, šta od nas zavisi, i šta možemo sa sobom?
............., ispada da nam se većina stvari dešava mimo nas, bez naše odluke.

ne slažem se..svaki naš postupak je naša odluka..svjesna ili nesvjesna..ali naša
izrođena prethodnim promišljanjem ili nagonska..ili nepromišljena..ali naša odluka..
dakle..sami smo odredili svoj put..promišljeno..nepromišljeno..intuotivno..nagonski..čineći onaj prvi korak ulazimo u neki tijek nekog korita..i na jednak način iz njega izlazimo..kad nam se ne sviđa..skloni smo za prstom pokazati na slučajnost..
nekako..baš zbog kaosa ..ne vjerujem u slučajnosti..

Sigurna sam da odlučujemo..i da nas ništa ne čeka..jer sve je u kretanju..najčešće naprijed..prema točci iz oje je sve započelo..regresije su izuzetno rijetke..
I opet..sam odlučuješ hoćeš li plivati i kojim stilom..ili ćeš se pustiti struji koja će te nasukati ili potonuti.. Taj izbor je tvoja odluka..
dobro ti jutro..:)

Kada čovjek kaže svoju istinu, osvijesti svoj problem.
mnogi tada okrivljuju druge ili jednostavno se počnu opravdavati.
Pravp riješenje , po meni, počet se mjenjati,
svijesno mjenjati. Teško je ući u zonu njelagode
pogotovo kada si emotivno ranjen. Promjene proizašle iz boli
mjenjaju osobnost i nažalost u podsvjesti ostavljaju puno okidača
koji nas vračaju u vrijeme događaja kad uistino to ne želimo i netrebamo.
To su moja razmišljanja, a nikako tvoja riješenja.