PONEŠTO O SVEMU... ili... ZAPISI O KOJEČEMU

Uvijek mi se činilo da nema ništa tužnije od muškarca koji plače. Valjda zato što se iskrena muška bol tako rijetko može vidjeti. A najgore mi je bilo vidjeti sina kako plače. Zbog ljubavi.
No ovo je sasvim drukčija priča. Moj sin nikad nije bio sretniji. Opet zbog ljubavi.
- Imam curu - kaže mi neki dan, a osmijeh mu obasja lice. Ljepšeg osmijeha već dugo ne vidjeh.
- Od kada? U koji razred ide? Odakle je? – postavih nevažna pitanja. Srećom, zaustavila sam se na vrijeme, prije nego sam pitala tko su joj roditelji i kakve su joj ocjene. Prije nego sam rekla da pripaze što rade.
Pustila sam ga da uživa u tom osjećaju jer još nisam zaboravila kako je to biti mlad i biti zaljubljen. Kad je pred tobom bezbroj mogućnosti, kad misliš da sve možeš i da te ništa neće spriječiti. Kad imaš svo vrijeme ovog svijeta, kad svi putovi vode do zvijezda.
- Kako si? Kako je bilo na poslu? - pitao me danas. Samo što se nisam onesvijestila. Uvijek je bio dobar dečko, ali ne baš toliko pažljiv. A što se i ja čudim kad je ljubav sama po sebi čudo.
Sretna sam što ga vidim sretnog. Nema veze što ga je usrećila neka druga žena. :)
Link
Link

dobar ti dan , ljuibav cini cuda

Ah dječje ljubavi,neka uživaju dok mogu...

da, baš tako...
nadam se da će imati više sreće i pameti nego mama :))

Lijepo:)

...ispravno si postupila,ne otvarajuci ga izvana previse...da bi ti se on sam otvorio iznutra..:)

koko to ljulja , sta je to ljubav vrati ti mene u dijetinstvo

to nema veze....nije sve od roda ima nešto i od Boga...

da, Kori, baš tako, ponekad ih treba pustiti...
iako mi nije to uvijek lako :)

Raky, to se ne zaboravlja :)

i dati mu svoju podrsku

je, ljubav čini čuda....i njena...i tvoja ;)

Što se izdrkao pred publikom?