...

Opjevana tuga je dovoljna

Da ti kažem da si anđeo smrti,

Silueta sumraka oronule zemlje

Koja se bori za posljednju riječ ,

U siječanju.



Mi smo ovdje,

Stojimo oboreni čežnjom

U rukama nemilosti sudnjeg dana,

A zašto?

Da poljima žanjimo obećanja.



Plačem, bolju se izražavam

Da bi dotaknula suzama trenutak,

Da čujem anđela smrti

Kako se primiče slikama mojim

Utisnutim u kore ruševina tišine.



Mi smo ovdje,

Prolazimo užasima minulih dana,

A zašto?

Da umiremo u tišini sklopljenih želja.



Morske mijene vremena

Što čuju riječi u svojim mukama,

Vode me

K tvojim toplim rukama

U kojim zauvijek ćutim toplinu patnje

i slutnje što čuju tame.

vrijedilo je..

lijepo...vesper..:)))))

tuzno , sijetno i lijepo ...

I sjeta može biti lijepa.

autorsko djelo ?

da

sijeta kolko je tuzna je i lijepa ... jer ne bi bila sijeta ..

vega. to su moje stranice...ne objavljujem samo tu.

neka sam ja nepismena...zašto si me stavila i ignore onda?
jesam li ja tebi nešto napravila ružno u životu?

od mene samo na sve ovo ... dosla sam na pijesmu ... vesper ne trosi se na ne bitno ... znas sta ti je bitno ...

znam...hvala ti:)
eto, ne možeš tu više ništa staviti a da te ovako ne" objese."

http://www.youtube.com/watch?v=K1qms9N6gDs

eh to je pisanje

ostali su kao i ovaj snije , otope se

hvala cy:) odlična stvar.

da, to si dobro napisao pjesniče:)

vesper...
snaga je u osmijehu .)))

U osmijehu ...
I imajte na umu da postoje ljudi koji uvijek pronalaze razloge zašto vi ne možete napraviti ono što biste željeli. A na vama je da se time ne zamarate.