-)(- -)( - = :-)))

anatomija pogrešaka
otkriva se cijelim tijelom
rekao je sjedobradi bog
talasajući močvaru.

ni to nije rekao meni,
pa mi je najlakše okrenuti glavu
da ne vidim kako riječi
ping pong
odskakuju od zidova.

pravila sam se da
praznim pepeljaru
i stresla se nad sobom
kao ono kad nam mačke
prekoračuju preko grobova

zajeban algoritam, nastavlja on,
i kad stvar izokreneš naopačke
dobivaš samo centar pogreške

da, mislim u sebi,
pedalj ispod želuca
tugu
grudvu zaspale životinje
sklupčane pod kožom
i banalno je sasvim, reći nešto kao

krug je savršeno beskonačan
u svim smjerovima svijeta,
zaobljen kao koncentričnost plodnog trbuha Zemlje,
bremenit kao ljubav u jutrima prije obilnih kiša,
velik kao strah skriven iza vrata dječjih ormara

možda za bogove
ja znam da
možeš uprijeti koliko hoćeš,
ali krug ne ide
nikad više do kraja
i nikad otpočetka

u cikličnosti se mora uvijek
zaobići oštre bridove
za nasukavanje,
kaže bog dok upravo centrira
probijanje opne vlastitog straha

jebiga, stari,
sve što shvaćam je
da je sve oko mene
kružno i ja u sredini
nalik shematskom prikazu
mjehura od sapunice.

ma jok. kakva sapunica..
radi se o praznoj staklenki džema :))

very nice..

Dobro ti ovo remeto.

i ja shvaćam samo da me sve okružuje, samo nije koncentrična kružnica, neke točke bliže, neke jako daleke, pa se pitam jel sve na svom mjestu ili se tu još puno da posložiti pa da poprimi oblik pravilnijeg kaosa

Jadno i prazno!

neš me jebe taj krug. priđeš li mu "dovoljno" blizu, vidiš da se sastoji od bezbroj oštrih bridova otupljenih "daljinom"

:)) trabunjate skoro ko i ja:))

remedios, ti ipak trabunjaš najbolje :-)

erg.. ne seri:))

rem, odlučih da me se filozofija tiče
kad mi na metabolizam utiče

i pristojno je reć "ne kakaj"

da, oprosti, hvala, molim:)

ponizno otvaram srce svoje pred lijepom riječju

a di sam ja tu?