superkalifragilisticexpialidocious

Negdje još uvijek jedna devojčica pleše u najljepšoj haljini.
Tamo negdje gdje jedna rijeka teče,
gdje jedan grad živi, gdje jedan dom postoji.
Žmiri i vrti se u krug dok njena haljina šušti u ritmu okreta.
O čemu misli, šta li sanja, koja je glazba pokreće?!
Nebo se spustilo, sunce se smije, a ona samo pleše.
Neka baba-roge vrebaju iz prikrajka, nju to ne zanima.
Ona je sretna, ona je kod kuće.
Ona nosi najljepšu haljinu, ima zvijezde u kosi,
trepavicama para oblake.
I ne boji se mraka, strpala ga je u džep kao obični kliker.
Ona pleše, tu u tom gradu, na ulici ispred jednog doma,
pored jedne stare trešnje, koja je poznaje od prvih koraka
Ponovo ima svojih devet godina i ne zna šta je to odrasti.
Ona ima svoju glazbu i čarobne crvene cipelice koje je uvijek vrate kući.
I samo pleše, žmiri, smješka se, postoji.
Pustite baba-roge, ne kvarite taj ples, idite daleko.
Znam, srce joj je na mjestu samo dok glazba ne prestane,
dok nosi svoju najljepšu haljinu, dok pleše tu ispred svog doma
A jednom, kad stane...
Ne razmišljaj o tome...
Samo tiho, tiho, gledaj tu čaroliju...
Ana
Link
Link
Link