mornar bez luke

Odličan je, stvarno odličan osjećaj kad sretneš nekoga s kime si neko vrijeme bio blizak, najbliži. Onda neko vrijeme niste bili ni bliski ni ikakvi, pa prođu godine, ohlade se glave, popusti tvrdoglavost, izgovori se ono što se davno trebalo izgovoriti i nekako se osjećaš lakše...
Još je odličniji osjećaj kada se prisjetite odličnih vremena, onoga što vas je vezivalo u prošlosti, starih smjehova i starih veza. Onda vrijeme kao da se sabije u prostoru, kao da preskoči procijep između jučer i danas i smiješ se kao što si se smijao jer ništa, uistinu ništa ne zvuči tako dobro kao,
"A sjećaš li se kad..."

A najodličniji osjećaj od sviju onaj je kada prođu isprike, pojašnjenja i prisjećanja, kada razgovor sleti u sadašnjost i kada dvoje ljudi, dvoje novih ljudi, drugačijih ljudi, promijenjenih ljudi, odlučno zajednički stvara sadašnju priču, sadašnju stvarnost, sadašnje veze.

:)

:))

:)))

;))))

eh nesmijem ostaviti komentar

ima mjesta za crtice