Neman

K'o sunce nisu mog čovjeka oči;
Plavije je more iznad kamena;
S nebom poredit' neću ih moći;
Kose ruse, tijelo puno znamena.

Ruže bijele, ruže crvene, žute,
Boja takvih na obrazu on nema;
Na čelu mu bore ne smiješe se, ljute
Plamte olujom i gromom što sprema.

Volim kad govori, volim kad piše,
no tonovi glazbe mnogo su draži.
Kad bogovi kroče, mnogo je tiše,
Mog čovjeka tragovi ostaju blaži.

Al', sveg' mi, mislim da ljubav je ova
Lijepa k'o svaka godina nova.




"My mistress' eyes are nothing like the sun ..."
Sonet 130, Sh.

...bore ne smjese se,ljute... :-)

:)

jako dobro..baš baš:))

ej, tnx :)

o, pa ovaj prolazi pod sasvim profesionalan. priznaj da si se potrudila, nećemo ti ništa :)

to je, pike, odvikavanje nakon 400 kartica u dva mjeseca :D