sandking's vault

Romantika i ljubav mi se sada čine tako daleke i nedostupne stvari.
U praznini koja me okružuje utopila se moja muza a baš me je opet,
neki dan, pozdravila u prolazu...

Dante je imao svoju Beatrice, Petrarca je imao Lauru a ja sam imao
nju...bila je dosta mlađa od mene ali je u mnogim stvarima djelovala,
starije, sigurnije. Bila je lijepa. Prelijepa. Možda nije imala takvo
tijelo ali pred njezinim licem bi i Monica Belucci mogla ponizno kleknuti.
Zašto sad spominjem Monicu? Možda zbog toga kaj ona liči na nju,
samo je životnija, normalnija, čarobnija. Otkad sam je upoznao znao
sam da je to ona, muza. Sreli smo se mnogo puta, ona je imala svoje
vizije, ja sam uživao gledajući nju, tu i tamo smo pričali, ponekad
zaplesali ali nikad nisam odlučio preći crtu...

Ona je tražila svoje snove, ja sam pisao pjesme. Trilogiju o njoj.
Iako nisu najbolje te pjesme su mi posebno drage. Prvu od njih
sam joj i poslao na čestitki za jedno ludo Valentinovo. Trčao sam
na autobus i zaboravio sam se potpisati. Puno, puno kasnije
upitao sam je da li je primila razglednicu s pjesmom. Nasmijala
se, posegnula u torbu, pokazala mi je i rekla da ju uvijek nosi
sa sobom. Ili sam sve to samo sanjao?

I ona je pisala pjesme. Kao klinka se zaljubila u lokalnog ljepotana
prazne glave i sročila je mnoge riječi u čast njemu. Kada je tupavi
praznoglavac konačno vidio, ali vjerujem da su mu prije drugi rekli,
kakav se to biser sjaji pokraj njega i on je posegnuo za njim.
Pričaju ljudi da ga nitko nikada nije tako dobro oprao riječima kao
ona tada. Osjećao se kao mali plastični aviončić što ga je neki
klinac bacio s Empire State Buildinga u spomen na King Konga.
Nikada joj se više nije obratio. Mala je tupanu rekla tupan i
bacila svoje pjesme.

Često mi je bila u snovima, u maštanjima. Kada bih doživio neki
neuspjeh ili razočaranje uvijek se u maštanja došetala ona,
premotala mi je rane, na prstima donijela trag melema i razbistrila
mi glavu. Dugo poslije nakon što joj se izgubio svaki trag ona
je dolazila, pomagala ili smo samo uživali zajedno. Moja vječita
inspiracija i snaga.

Prestala je dolaziti jednog dana kada sam ja pomislio da sam
u pravom životu upoznao pravu ženu. Nije se ljutila, samo je
nestala iz snova, iz maštanja...

Ovaj tjedan mi se opet vratila u jedan od kratkih dnevnih snova
koji traju samo klimaj glave. Razveselio sam joj se ali sam
istovremeno bio i jako tužan.

Danas su put kojim je dolazila potopili događaji. Dovršavam flašu
vina i lagano prstima klizim po tipkovnici. Buran dan. Ne opijam
se zbog događaja i nemam običaj u alkoholu utapati zle duhove.
Samo ne želim da se noćas vrati. Znam da sam kriv. Puno
sam loših crta s lakoćom prelazio a jedinu pravu nisam se usudio preći.

"Život je stari kučkin sin" reče pjesnik koji je rekao i onu "i ne bih
svakoj pjesme pisao, da sam znao, da postojiš..."

cisto mi zao da ovakav test nije izazvao nikakav komentar, iako , nisi bas ni ostvio puno mjesta komentarima ...:-) no eto da ne ostane prazno.. :-)

U stvari fulal si naslov :-)) Ovak je ispalo kao da si objavil oglas pa ljudi nisu ni citali sadrzaj.. :-)))

Lijepo si to napisao.

je vragec, trebao sam staviti naslov u nadovnike da se vidi da je citat iz pjesme
a ne oglas