SVE JE MOGUĆE

U tramvaju, tiha misa! Sjedim do prozora i razmišljam kako su me sinoć snovi odnijeli do zatvora u kojem sam provela noć sa bitangama...Na maglenim marginama vidim Njega kako mi spočitava o mojim grijesima a ja mu velim da malo kad zgriješim i da ispaštam zbog grijeha koje sam eto, nesvjesno, nehtijući napravila i da me politika ne zanima i da se jedino prepoznajem među anarhistima jer meni u biti država ni netreba. Pogotovo ovakva. Ona treba samo lopovima.
A On?
Naglašavao je značaj zajedničkog i želio čuti kako krotim njegove pomahnitale zamisli..Aaa ne..ne.dosta je! Ispljunuta istina sa magnetofona pokopala ga je do grla, pružajući slamku opstanka, jer očekivati da će nešto biti isto kao prije, idealizirana opreka je! Kaže, teška srca?? Zar on ima srce ? Nije mislio kome će mač zabiti. Ma što ga briga oštrica je i tako od zabadanja već tupa pa rana neće biti baš toliko razjapljena. Možda samo koncem nade zakrpana...! Možda...kažem!
Ali kad ne posloži sve lego kockice u tužnim bojama svoje nevolje, ostaje praznina od tuge, straha ii samoće. Ostaje sjena izdanulih duša od njegovog mača. Nema opravdanja za takve rabote to će mu šaptati i vojska mrtvih tijela, i njhove sjene proganjat će ga vječno i u danu za njega kobnom, izmasakrirat će njega i njegova djela. Ima ovdje pravih lopova, iskompleksiranih nesigurnih zlobnika, prodanih duša, nesretnika, sitnih ševaca , zaista široka paleta psihopata, koji tješe sebe glumeći u tuđoj poderanoj koži iz koje procuruju nezaliječene rane tjelesnih i umnih zločina. Na sreću? Zar? ..postoji i sudnji dan,koji će umjesto nas kao krvnik pohoditi u zadnja zaklapanja jer on nije sitni kurvar neskrivenih namjera, poševi i ostavi..deviza je poštena, jer je izrečena! I dugo ga već nema!

Prepuštam se osluškivanju pucketanja tramvajskih vodova gornjih žica u kojima ponekad uživam.Doduše rijetko, ali da.
Otvoriše se vrata i nesta maglu sa prstom išaranog prozora, nazire se tračak sunca, tračak nade, tračak zadovoljštine one sitne pokvarene koje nikad ne izgovorimo na glas bojeći se sami sebe, ali ipak očekujući da dođe konobar s računom, s podvučenom crtom..
Dan naplate!

Da odmah razjasnimo, ovaj post nije posvećen nikome sa iskrice.... nedaj bože ..radi stabilnih odnosa :)

rec, vega, čemu ti ovaj nick?

ajde, izjasni se.

da čujemo, vega.

ženo, sretan ti dan žena...bez obzira na zvijezdu!

bez obzira na baileys, kaži sve. :)

zvjezdo, sada sam pri kavi...beilis obično pijem navečer...ali kako je to skupo piće, pazim koliko...trošim! btw ostavih ti koment na jednom drugom blogu...ne sjećam se kojem...ne volim ostat ljudima dužna. banke su ipak nekaj drugo!

btw volila bi ja sad tako malo divanit s tobom zvez...rijetko je srest pametno žensko ovdje da se čovjek nadmudruje (a da nisu muški u pitanju)...al moja beštija ima apsolutni prioritet!

sorry, ne čitam te. dođeš mi kao sitniš za potkusurivanje.
ponekad se čni da imaš stav a uspostavi se da ti je stav za kurac.
tj.za dobivanje istog. :)

a i obraćam se vegi.
(molim marginalke da se sklone) :)

oš reć zvezdo da se...ispostavi? uspostava je nekaj drugo...al to pitaj vegu, ona zna!