Zašto ne?

Zašto pri pisanju poslovnih dopisa (na PC-u na poslu) imam defaultno postavljen font Arial, a kod kuće (PC na kojem uglavnom surfam, a ponajviše pišem) ima defaultno naštelan Times New Roman?
Zašto?

Sve pa evo i ovo, ove riječi, napisane ovaj čas… napisane su u Times New Romanu. Zašto? Zašto pobogu (usput tek pitam se, jel ovo ona: „imena Gospodnjeg uzalud“, ili ne?)?


Naime, na poslu, font je uvijek, i na PC-u, i na papiru (pa i u glavi) – Arial. I to Arial, Arial 11. Čak i kada primim npr. neki dopis e-mailom, koji trebam samo uredit, lektorirat, prepravit na bilo koji način.. ja prvo što u tom slučaju (tipskoj i ni-po-čem-različitoj rutini mog posla - slučaju započinjanja početka jednog takvog običnog „posla“ kao što je gorenavedeno.. ja, prvo što napravim jest: Što?
Ta.. prvo prebacim font (iz bilo kojeg koji već je) u Arial, a što drugo?!?

Ali to nije sve…

Također, kod kuće (doma, rekli bismo) dešava se ista stvar, ista samo ogledalna: sve se spontano piše u Times New Romanu.. I to Times New Roman, Times New Roman 12.. ta razumije se, ta bar ja, izrutinirana pragmatičarka znam koliko je topla atmosfera bitna… čim vidim taj ukočeno-nametljivi-dosadno-neosobno-jasan-i-čitak Arial 11, odmah se oćutim kao da sam u onoj piksi u kojoj radim i u kojoj se svakodnevno, 8 dugih sati zamalo neprekidno smiješim, a faktično kontinuirano bavim, neprekidnim nizom što nervoznih a važnih, a što dosadnih a nevažnih.. ljudi (ne znam prosto koja mi je od te dve kategorije milija, razumijete već što hoću da kažem). Stvarno ih je puno, a znate kako je.. svak ima svoje granice pa čak i ako se radi samo o prcanju u glavu. Pa tako i ja. I sve što me u privatno vrijeme, u moje, samo moje Slobodno (kako mu i ime kaže) vrijeme, podsjeti na tu mučnu neizbježivu, svakodnevnu redaljku, ja, očito, automatizmom otklanjam, odmičem od sebe. I prelazim u neki mekši font..

U neki mekši font. U neki bolji svijet moga, samo moga dijela dana.

Deus ex Machina.

(oštar zaokret)
..očito je čak i font jedan od važnih ključeva kojim određujemo, razlikujemo.pa i determiniramo ta dva tipa okoline kao što su npr.: poslovna/privatna, uštogljena/slobodna, odgovorna/razigrana, surova/utješna, etc.., mogli bismo tako do beskraja s tim tipovima antipoda.. ali nećemo jer .. više je razloga...
(lagani X-files type završetka)

helvetica :)
službeni font dizajnerskih uradaka, sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća.
čitljiv, upečatljiv, mek, artistički i s retro konotacijama :)

Helvetica je font za Apple fanove
Verdana i Tahoma su izbor za mirkosoft ljubitelje

Naravno, zavisi od medija. Verdana i Tahoma su napravljeni da bi bili savršeno čitljivi na zaslonu.
Na papiru nisu naročito uvjerljivi, ali gazdarica od bloga ionako njurga zbog default fonta na zaslonu, pa ondak eto.

ja volim helveticu :)

http://www.youtube.com/watch?v=R1ZBknDPlu4

Hipsterica.

Sadrzaj je bitan, ambalaza nije. Bezobrazni, ruzni, glupavi tekst je i dalje takav, tu mu niti jedan font, printer, monitor, sjajni papir ili metar emotikona nece pomoci.