JAVNO & TAJNO

Muči li vas savijest što djeci niste osigurali sretan početak u ljubavi oba roditelja? Razmišljate li kako su vaše glupe odluke, loši izbori, vi takvi kakvi jeste ili život kakav je, samanjili i njima šansu da jednog dana žive u miru i sreći kakvu, navodno, daju sve sretne obitelji? Mene muči.
Neke frendice vele da rastavom djetetu dajemo poruku kako se treba pobrinuti za sebe i tražiti bolje. Vjerojatno je to rečenica iz kakvog selfhelpera koja pumpa lažno samopuzdanje i zapravo nam samo nudi odgovore koje možemo ponavljati drugima i djelovati samouvjereno, sretno i pametno.

mene muči, iz kakvih to obitelji nastaju homoseksualci?
jer ovdje tvrde da homoseksualni parovi ne smiju posvojiti dijete jer takva zajednica "nije zdrava"..

mene bi više mučilo kad bi moja djeca odrastala u predivnoj obitelji sa oba roditelja koja se svako jutro mimoiđu sa pogledom preko nišana, mrmljajući dobre stare "pasmater kravetina" ili "konjina glupa" i slično.... eeeeeeeeee, tu bih se brinula kako će ikad moja djeca znati što bi bila ljubav, što bi bio brak, što bi bili roditelji i obitelj..... ovako, ZNAM da je ispalo najbolje što je moglo.....

Mislim iz raznih, bar onih nekoliko koje poznam su iz vrlo različitih uvjeta. Možda sam pala pod utjecaj stereotipa, ali dečki koje znam, zaista brzo mijenjaju frajere, ali to je možda tako s muškarcima i u heterosex svijetu. Za homoseksualne obitelji se misli da ne daju dobre uloge za spolnu identifikaciju. Na žalost, nemam pojma s kim i kako će se moje dijete identificirati. Ja mu baš i nisam osigurala sklad kakav zakon predviđa. Gora sam od zakona u ovoj državi :-)

zapravo, kaj je bolje, da dijete odrasta u stalnim svadama i natezanjima ili da raste i ima oba roditelja koji, doduse, nisu zajedno, ali se ponasaju kao dva razumna ljudska bica?

a i taj pojam "sretna obitelj"... ma pitanje je koje su i koliko je... koliko god da prema van izgledali sretno, šta tko stvarno zna što se odvija u nečija 4 zida, kako liježu i kakvi se bude.........

nije bitno što je bolje, bitan je status i na kutiji napisati obavezno - lako lomljivo.

Na žalost, dva rastavljena bića rijetko ostaju kulturna i razumna, bar u prvo vrijeme.

rijetko, ali ima takvih....

ak se ne poubijaju, nisu se ni volili

ma koja je sad to teorija? ljubav blijedi....

a dobro, no..pa rijetki se poubijaju..
ko što se i rijetki vole:)

pa dobro... to o tome ko se voli, u to ne bih ulazila... ne vidim tuđa srca, pa mi je glupavo nagađati... ali da je moguće rastati se i ostati u dobrim odnosima iz kojih svi profitiraju, a najviše djeca, moguće je... hvala Bogu..

Često razmišljam o tome, i dođem do zaključka da nema smisla mučiti sebe,nego pokušati u budućnosti donositi pametne odluke koje njima uljepšavaju život i čine prošlost i ono što ih ne povrijedilo podnošljivo
I da...neke odluke ne donosimo sami, na neke stvari ne možemo utjecati...
I ne mislim da je rastava način da se pobrinemo za sebe, jer JA da sam ostala u braku, bilo bi mi fizički i financijski lakše, a djeca bi gledala kako se "žderemo" podnosimo i uništavamo jedno drugo, polako, tiho, neprimjetno, ali sigurno...
I dobila bi poruku da je u redu podnositi sve radi "mira" radi drugih, radi okoline, radi rodbine, radi obzira, radi slike koju želimo ostaviti o svojoj obitelji...

a di je ona teza
"žrtvovanje za djecu"?
moderni svijet.....otuđenje....egoizam....konzumerizam....danas smo ovakvi sutra smo onakvi.....
ah ah ah
ja mislim da su žrtve i odricanja potrebna
ali moderan čovjek više ne želi od sebe ništa žrtvovati za druge pa smo tu gdje jesmo (općenito a ne tu na iskrici)

Ne mislim ni ja da se rastavom pobrinemo za sebe, mislim da je u lošem braku najteže gledati djecu koja trpe. Samo se pitam na osobnoj razini, svakog dana, jesam li svojim bedastoćama oduzela dio životne sreće svom djetetu. Stručne odgovore uglavnom znam i znam da je ovakvo razmišljanje potpunu nefunkcionalno, štetno, ali morala sam ga podijeliti. Možda se tako smanji. :-)

Game -žrtvovanje? o čemu ti pričaš? žrtvovati se i ostati u braku koji ne valja je zapravo žtrvovanje djece i u tome je sebičnost - u tome što se čovjek tješi kao "ja trpim zbog djece" a nije istina, djeca trpe zbog njegove/njezine kukavosti, neodlučnosti, zbog održavanja privida "obitelji" koja to nije ni u jednom pogledu.....

djeca rastu i odrastu,svako sebi bira put sreće i jednog dana kad zasnuju obitelj roditelji polako ostaju po strani jer je logično da im je vlastita obitelj preča,a ostati u lošem braku je samo patnja za obadvoje,a pogotovo onaj izlizani klišej......u braku sam samo zbog djece,pogreška koja se kasnije skupo plaća,treba imati snage i hrabrosti napraviti rez ma koliko god bolan bio, na početku je to šok za sve,ali kasnije sve dođe na svoje mjesto...........

Bolje razvod nego stalne svađe i međusobna netrpeljivost.Bitan je dobar odgoj i puno ljubavi,uostalom sve je za ljude,a dijeca na kraju neće bit puno zakinuta.

Bageera
u brak treba ući ćiste glave i čvrstih emocija
opće poznato je da su današnji brakovi u većini slućajeva sklopljeni radi ostajanja u drugome stanju a i ovi brakovi kada se netko oženi sa svojim prvim,drugim trećim partnerom je po meni nekak sik,nezrelo i neiživljeno
zaljubljenost prođe,ljubav se isto nekako razvodni i sve se svede na moderni svijet.....otuđenje....egoizam....konzumerizam....danas smo ovakvi sutra smo onakvi.....
i kao što je netko bio napisao "pičkaranje ujutro i gledanje preko ramena"
dakle želio sam reći razmisliti prije svega toga,pa ako treba i čekati i čekati pravu/pravog
a ne srljati
hm? sam se pojasnio...valjda jesam.

ah, game, slažem se sa svime time....
ali to je ideal, onako "kako bi trebalo biti"

ali daj, kome još planovi i želje uspijevaju, i to u potpunosti??

uostalom, po svojem iskustvu znam da nikakva racionalna razmišljanja ne ostaju na vidljivom mjestu kad si mlad, zaljubljen, opčinjen nekime i kad sanjarite zajedničke snove..... o buđenju se tada ne razmišlja...... to dođe samo, kasnije, prekasno ponekad.....

no, to nije poanta ovoga, bar mi se čini.... poanta je, kad je već brak tu, obitelj na okupu, a ne funkcionira - što tada..........

zgodno,ali zar nisi nikada sreo nekoga ili neke koji su se ludo voljeli i opet nisu uspjeli,a mislim da samo rijetki ili skoro niko danas ne ulazi u brak bez emocija,zato teza o čvrstim emocijama kao garanciji dobrog braka jednostavno otpada tu su u pitanju neke druge stvari,a emocije samo tu nadograđuju sve,emocije su potrošna roba koja vremenom blijedi.........

as-karo i bageera
zar nisam bio napisao
žrtvovanje
da treba se poklopiti po ušima i žrtvovati dobar dio sebe
pogotovo za mlađe usko vezane uz obitelj
jer vrijeme ide sve se mjenja sve izmiće kontroli
a kad silno želite imati kontrolu nad svojim životom i činite ono što vama paše onda tu nema nikakve žrtve
mah.....
opet diskutabilna tema
povlaćim se

... "da treba se poklopiti po ušima i žrtvovati dobar dio sebe
pogotovo za mlađe usko vezane uz obitelj"...

a kako ti znaš da se netko ne žrtvuje? mislim da ovo nema smisla....