-)(- -)( - = :-)))

pa razgrneš svu muljiku i mrak s njom
pa malo stojiš gol pred sobom
i konstatiraš da se bojiš
i boli te tkivo koje razgrčeš
dok ti se iščupani dijelovi mrve pod prstima
otkidano korijenje i zemljane kapljice
klize kroz dlanove bočno do koljena pa niz listove
niz stopala
i gledaš kako tamo pod tobom
izmiče ižmikano
sito od sitnih životinjica
koje još nevidljive odlaze s njim
natrag u zemlju
sa strahom od dehidracije
i strahom od nepoznatog
i cijelom vojskom manje bitnih strahova
i još sitnijih veselja u njima
kao brza hajka nizbrdo
vrte se u puni krug
možda uplašene kao i ti
upijaju se i tvore novu srž
i sasvim je živo, jer boli
i skoro da možeš reći
onako lud od sebe
skoro da je dobro
skoro

Link

odlično je..:)

moj naklon