Obriši prašinu sa ružičastog ogledala i pogledaj istini u oči... Nije ni trebalo da zastaneš tu gdje si stala. Poletjela si u oblak sreće i žmireći vidjela svijet kakav još nisi vidjela. Samo ti se učinilo da si ga prepoznala... Znaš li, zbog koga si to z
Obriši prašinu sa ružičastog ogledala
i pogledaj istini u oči...
Nije ni trebalo da zastaneš
tu gdje si stala.
Poletjela si u oblak sreće
i žmireći vidjela svijet
kakav još nisi vidjela.
Samo ti se učinilo da si ga prepoznala...
Znaš li, zbog koga si to zatvorila stare knjige
i otvorila čistu stranicu svoga srca...?
Nije on to,
to, što si tražila
i nije neko tebi sličan...
Malo si se zaigrala mala,
to ti je opomena...
on ti je opomena...
A neprimjetno ti se u pogled uvukao
i poletjela si u oblak sreće
i zaboravila granicu
izmedju sebe i njega,
gdje se završavaš ti,
a počinje on...
Pomislila si da je budućnost tu,
već danas
a nisi vidjela da si greška
u tudjoj priči...
On nije prešao preko praga sadašnjosti,
a tebe je pustio niz strmu liticu budućnosti
da se kupaš u bistrim vodama suza
i stihovima spiraš svoju tugu.
Neće te pamtiti
ni kao poklon sa posvetom
i neće shvatiti
da mu je najveća nagrada
to, što te je, uopće, imao..
08.04.2012. u 7:35 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara