Moja nada, moji snovi, moji uspjesi i padovi!

Mladić je prisustvovao biblijskom susretu.

Propovjednik je govorio o osluškivanju Božjega glasa i

poslušnosti. Mladić se u nevjerici pitao: "Govori li Bog

ljudima još uvijek?" Nakon službe sa prijateljima je otišao

na kavu. Raspravljali su o biblijskoj poruci koju su culi. Nekolicina ih je govorila o tome kako ih je Bog vodio na različite načine. Bilo je već deset sati kada je mladić krenuo kući.

Vozeći, počeo je moliti: "Bože, ako još uvijek govoriš ljudima, govori i meni. Učinit ću sve što je u mojoj moći da poslušam."

Vozeći glavnom ulicom, javila mu se čudna misao da stane i

kupi galon mlijeka. Protresao je glavom i glasno upitao:

"Bože, jesi li to ti?" Nije dobio odgovora i nastavio je vožnju. Ali opet, misao: "Kupi galon mlijeka". Mladić je razmišljao o Samuelu koji isprva nije prepoznao glas Božji pa je otrčao k Eliju. "U redu, Bože, za slučaj da si to ipak ti, kupit cu galon mlijeka." Nije izgledalo tesko za jedan test poslusnosti. Uvijek moze iskoristiti to mlijeko.

Stao je, kupio ga i nastavio vožnju kući.

Dok je prolazio pokraj Sedme ulicom, opet je osjetio poticaj: "Skreni u tu ulicu." To mu se učinilo ludim i jednostavno je produžio dalje. Ali ponovno je osjetio da je trebao skrenuti dolje. Na slijedećem raskršću okrenuo je i vrativši se skrenuo u Sedmu. Napola šaleći se reče:

"U redu, Bože, hoću." Vozeći se nekoliko blokova dalje

odjednom je osjetio da treba stati.

Popeo se na ivičnjak i pogledao oko sebe. Nalazio se skoro u

poslovnom dijelu grada. Nije to bilo najbolje, ali ni najgore

naselje. Trgovine su bile zatvorene, a većina kuća u mraku,

kao da su ljudi bili vec u krevetima. Opet je osjetio nešto :

"Pođi i daj to mlijeko ljudima što stanuju u kući preko puta."

Pogledao je prema kući. Bila je mračna i izgledalo je kao da

su ljudi negdje otišli ili već zaspali. Već je htio otvoriti

vrata auta, ali se zavalio natrag u sjedalo. "Gospodine, ovo

je ludost. Ovi ljudi spavaju i ako ih probudim bit će

bijesni, a ja ću ispasti glup ." Opet se javio taj osjećaj da

treba poći i dati im mlijeko. Konačno, otvorio je vrata

automobila.

"U redu, Bože, ako si to ti, poći cu na ta vrata i dati im

mlijeko. Ako želiš da ispadnem glup, u redu. Želim te

poslušati. Pretpostavljam da to ima svoju svrhu, ali ako se

odmah ne jave, idem. Prešao je preko ceste i pozvonio. Začuo je

nekakvu buku iznutra. Odjeknuo je muški glas: "Tko je to?

Što trebate?" Vrata su se otvorila prije nego što je mogao

pobjeći. Pred njim je stajao čovjek odjeven u traperice i

majicu. Izgledao je kao da je upravo ustao. Imao je čudan

izraz na licu i nije izgledao sretan što vidi stranca na svom

pragu. "Što je to?" Mladić je pokazao mlijeko:

"Donio sam vam ovo."

Čovjek je uzeo mlijeko i sjurio se hodnikom vičući nešto na

španjolskom. Zatim se u dnu hodnika pojavila žena noseći

mlijeko u kuhinju. Čovjek ju je slijedio držeći bebu na

rukama. Beba je plakala. Čovjeku su se suze slijevale niz

lice. Počeo je govoriti napola plačući: "Upravo smo

molili. Imali smo ogromne račune ovaj mjesec i ostali smo bez

novca. Nismo imali ni kapi mlijeka za bebu. Moleći, tražio

sam od Boga da mi pokaže kako da nabavim nešto mlijeka."

Njegova žena uskliknula je iz kuhinje: "Tražila sam ga da

pošalje anđela da nam donese. Jesi li ti anđeo?" Mladić je

posegnuo u novčanik, izvukao sav novac što ga je imao i

gurnuo u čovjekovu ruku. Okrenuo se i pošao prema autu dok su

mu se suze slijevale niz lice. Znao je da Bog još uvijek

uslišava molitelje.

:)

i tako mladić više ne vjeruje u boga, sada zna da postoji!

Divan zaključak staranaivan!