Cuspajz u glavi

I onda ja tako nestanem s vremena na vrijeme.. al se uvijek vratim. Iskreno, nit sam imala inspiracije, nit volje, a bormeš niti pristup netu. No, sila teža me ipak natjerala da svoje dupe dovučem u jedan od naših elegantno preskupih net caffea i potrošim zadnjih 20 kuna na net.
Kod mene nema baš o čemu za pisati. Shvatila sam da se bojim monotonije života, pa pokušavam na sve moguće načine učiniti ovaj svoj jad zabavnijim... kažu psiholozi da je za naviku potreban 21 dan, što u prevedenom značenju znači da ako se 21 dan veselite svemu, i dobrom i lošem, postoji neka minimalna šansa da se pretvorite u optimista.. I onda se na tu cijelokupnu filozofiju nadovezuje pitance:"Da li je ipak bolje biti optimist ili pesimist?". Ja sam npr.vjerojatno (neću reći sigurno jer ne znam), ali vjerojatno među najveselijim osobama na svijetu. vječni optimist koji na svijet gleda kroz pinky zjenice, i da vam iskreno kažem, ne bi se mjenjala sa nikim. I zato ja u principu i mrzim depresivne ljude, pesimiste kojima uvijek nešto nedostaje, a zapravo jedino što im fali je onaj switch u glavi koji će im upaliti lampicu i dokazati da svaka situacija u životu dolazi s razlogom, bilo da mi budemo jači, da izađemo iz toga kvalitetniji, bilo da naučimo nešto ili pak da jednostavno pomognemo drugima.. Ali većina na to gleda sa namrgođenom facom i izrazom lica "Koju se to pizdu materinu meni moralo dogoditi", tako da ne shvaćaju da općenito svaki problem ima rješenje i poantu koju uopće ne shvate. Teološki gledano, Bog ti nikad neće netovariti više tereta na leđa nego što možeš ponjeti, pa je svako kukanje i cviljenje za boljim vremenima uzaludno.. a ako ti stvarno smeta kako živiš, onda se potrudi promjeniti to, a ne sjediti doma, češkati jaja i kvocat okolo ljudima kak je tebi sjeban život..
Eto, opet me čopila neka muza.. Ljubav inspirira ljude. Čudno je to. Baš bježim od svega, od emocija, prisnosti s bilo kim, bježim od veza i vezanja i baš mi se onda potrefi emotivni BUM.. A u početku nije to bilo ništa ozbiljno.. Zajebancija, izlasci petkom sa ekipom, zeka peka i koja pusica tek toliko. Ali jebi ga, negdje na pola puta između te zajebancije i ovog sada smo se oboje zaljubili i nastalo je sranje! Nemoguća misija.. na kvadrat! Koji kaos.. al mi je trenutno lijepo u tom kaosu pa ga neću pokušati srediti ni ispraviti, vrijeme je da i ja malo budem happy nakom dugo vremena. Lijepo je to kad znaš da je nekome stalo, pa iako znaš da je ikakva budućnost nemoguća, al ipak, netko je sretan kad pomisli na tebe, nekome je stalo do tvog pogleda, do tvog osmjeha i bar jedne sekunde tvoje pažnje.. samo da je kraj tebe.. i isto tako je s tobom.. I meni je to dovoljno za sreću. Ja sam sretna...
Idem jer će me ovi manijaci opeljušit do kosti.. Čitamo se ljudi..

Da mi je samo znati gdje je nestala "ljubav" prema onom oženjenom tipu...

Nije nestala.. ;o)

Ah. Dakle, voliš nekog starca, a zaljubljena si u nekog drugog.

... neću se baš miješat, no reći ću samo da onaj koga koga zoveš Bog nikome ništa ne natovaruje... za sve smo si sami "krivi" :-))))

LoL.. ajd čitaj između redova.. taj "starac" (uopće nije star za informaciju) je taj do kojeg je meni stalo.. i nema dvojice u ovoj priči... U početku je sve to bila zajebancija, pa mi je postalo stalo, i sad mi je još više stalo, a i njemu.. i onak, komplikejšn..

E: Metafora čovječe...

Aha... A on će ostaviti ženu zbog tebe :)