Barometar.
Uvijek sam glasno zalupio vratima ljutito odlazeci iz stana, vicuci na tebe. Kasnije bih pred njima stajao dugo, satima, cekajuci da ih otvorish, i da me ondje potrazish, nadjesh.
Igrali smo onu igru djedice s kisobranom i bakice sa suncobranom, meteoroloski oznacavali lijepo i ruzno vrijeme, i uvijek je jedno bilo vani, a drugo unutra: ocekivali smo svaki tren taj grom koji ce udariti u trijem izgorjet nas, i taj pepeo sto ce se kishom pomijeshati sa zemljom, u blato iz kojeg se radjamo, to cemo onda biti - mi.
07.02.2005. u 11:22 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
jos kao djetetu mi je bilo zao sto se to dvoje stalno mimoilaze ;(
Autor: crokoka | 07.02.2005. u 11:32 | opcije
ola del... ostavio mach kod smokve u autu.
Autor: prilagodjen | 07.02.2005. u 11:57 | opcije