Bondage &Domination - Samo za one koji žele saznati

Vracale su se iz toaleta zajedno - brineta u plavoj haljini i crnka u tamnocrvenom kompleticu. Vedra muzika ispunjavala je osvijetljenu terasu, miris mora mijesao se s mirisom ruza koje su cvale uz ogradu.

"Daj Ivana, reci mi je li to on," rekla je crnka veselo, ali pomalo nervoznim tonom.

"Nista ti ja necu reci, pitaj ga sama." Ivana je odmahnula glavom vedro, pomalo zaigrano.



Muskarci su cekali za stolom, uneseni u zivahan razgovor. Kada su djevojke sjele za stol, tamnokosi muskarac se nasmijesio i rekao: "Nedostajale ste nam, dame." Bio je odjeven elegantno, u sivoj kosulji i s kravatom vedrih boja. Gornji dio odijela bio je prebacen preko naslona stolice.



"Znaci da vam je bilo dosadno bez nas?" pitala je Ivana.

"Bas i nije," nasmijesio se drugi muskarac, koji je nosio svjetloplavu kosulju. "Otkrili smo da imamo slicne stavove o nekim politickim temama." Plava kosa uokvirivala mu je vedro, nasmijeseno lice. Onda je pogledao drugu zenu i upitao: "Je li sve u redu Anja? Izgledas mi zabrinuto." Ispruzio je ruku preko stola i njih dvoje su se uhvatili za ruke prisnim dodirom para koji je vec dugo zajedno. "Sve je u redu, nisam zabrinuta."



"Nego," rekla je Anja drugom muskarcu, jos uvijek drzeci svog zarucnika za ruku. "Htjela sam vas pitati - poznajemo li se mi?"



Tamnokosi muskarac se nasmijesio zacudjeno. "Naravno da se ne poznajemo gospodjice, veceras smo se prvi puta vidjeli."



"Da, prvi puta smo se vidjeli. Ali ipak mislim da se poznajemo."



Nije odgovorio. Ustao je polako i obukao gornji dio odijela. Zatim je ispruzio ruku prema Ivani i rekao "Idemo."



Ustala je, uzela ogrtac i torbicu. Nasmijesila se prijateljima koji su je zbunjeno promatrali. "Anja i Marko, zelim vam laku noc!"



Tamnokosi muskarac ih je takodjer pozdravio. "Bilo mi je ugodno druziti se s vama," dodao je. Ispruzio je ruku i zagrlio Ivanu preko ramena. Polako su zajedno otisli iz restorana

***

Sat vremena ranije, sjedili su svi cetvero za istim stolom na terasi malog restorana uz more. Bilo je toplo, iako ne prevruce. Ljeto je tek pocinjalo.



Tamnokosi muskarac pricao je neke zanimljive detalje iz povijesti grada.

"Vi ste rodjeni ovdje?" pitala je Anja.

Odgovorio je neodredjeno: "Citao sam nedavno o tome..."

Marko je pogledao Ivanu: "Mislim da bi bilo vrijeme da nam predstavis svoga prijatelja."

Umjesto da odgovori, pogledala je u muskarca koji je sjedio nasuprot nje. On je rekao smireno: "Ivana me nece predstaviti. Uostalom, zasto mislite da smo ona i ja prijatelji?"



Smjeskao se sarmantno tako da je bilo tesko odrediti sali li se ili misli ozbiljno. "Ima jos nesto zanimljivo sto bih vam htio ispricati..." Nasmijavao je svo troje salama i anegdotama.



U trenutku kada je Marko pozvao konobara da naruci jos jednu turu pica, tamnokosi muskarac nagnuo se tako da su ga obije zene mogle cuti. "Ivana zelim da skines sandalu i stavis mi nogu na bedro. I gledaj me u oci dok to radis."



Anja se nasmijesila zbunjeno, ne vjerujuci sto cuje. Pogledavala je naizmjence zagonetnog muskarca i svoju prijateljicu. Njih su dvoje, naizgled nepomicno, promatrali jedno drugo.



"Neces valjda stvarno to uciniti?" pitala je Ivanu.

Ona se nasmijesila i odmaknula pramen kose s lica, otkrivajuci diskretne, blistave nausnice. "Naravno," odgovorila je pomalo zanesenim pogledom.

Anja je zavirila ispod stolnjaka. Na kamenim plocama je stajala prazna, izuvena sandala. Ivanino boso stopalo pocivalo je na muskom bedru s druge strane stola.



Trenutak prije nego li se Marko okrenuo prema njima, tamnokosi muskarac je sapnuo Ivani. "A sad ti to napravi Marku."



"Zasto?" prosaptala je tiho i vrlo zbunjeno.

"Zato jer zelis poslusati," odgovorila joj je Ivana tiho, tako da je muskarci nisu mogli cuti.



Anja je zbunjeno omotala prste oko perlica svoje ogrlice. Razgovor je krenuo u nekom smjeru, ali ona ga nije pratila. Pogledavala je sugovornike ispod dugih trepavica, gotovo neprimjetno. Nekoliko trenutaka kasnije, Marko se promeskoljio i nasmijesio iznenadjeno. "Sto to radis duso," prosaptao je. Anja je pocrvenjela i spustila pogled. Malo kasnije pogledala je prema tamnokosom muskarcu i susrela njegov odobravajuci pogled.



Uslijedili su vicevi vezani za seks i politiku. Anja i Marko ispricali su nekoliko, ali tamnokosi muskarac se pokazao pravim majstorom za zabavljanje sugovornika. Nakon toga tema je skrenula u potpuno drugacijem smjeru, na slikarstvo i umjetnike koji su ostavili trag u gradu u kome su se nalazili. Cinilo se da je malo drustvo sasvim zaboravilo na neobicnu situaciju u kojoj se nalaze i na to da jednome od sugovornika uopce ne znaju ime.



"Ivana zelim te vidjeti s raspustenom kosom. I bez sala kojeg imas oko vrata," rekao je tamnokosi muskarac neocekivano, ne mareci sto su ga Anja i Marko culi.



Ivana je polako skinula kopcu koja je drzala dio njene duge kestenaste kose. Pramenovi su joj se rasuli oko lica i ona je zatresla s glavom, pustajuci ih da se sami sloze oko njezinih ramena. Radila je to polako, gledajuci tamnokosog muskarca u oci i pokazujuci da uziva u svakom pokretu. Nakon toga je polako skinula sal, pustajuci da joj klizne niz vrat.



Ovaj puta je postalo igra, svi su pogledali u Anju koja je, crveneci, skinula traku sa svoje srne kose. Marko je izgledao kao da ga to zabavlja...

***

Dva sata ranije, Ivana, Marko i Anja su sjeli za stol u restoranu. "Bas mi je drago sto ste se konacno upoznali," rekla ja Anja.

"Iako ja imam dojam da te vec poznajem, Marko, toliko sam cula o tebi. Svaki puta kada se cujemo telefonom, Anja prica o tebi."

"I meni je jako puno pricala o tebi," nasmijao se Marko. "Znam sve vase dogodovstine, jos od srednja skole."

"Ma sigurno ti nije ispricala bas sve," odgovorila je Ivana. Svi troje su se nasmijali vedro.



Polako se smracilo dok su vecerali. Kasnije su narucili pice. Mali orkestar se smjestio na pozornicu - muzika je bila ugodna, nekoliko je parova pocelo plesati.

"Hoces li se ljutiti ako te malo ostavimo samu?" pitao je Marko Ivanu.

"Naravno da necu, samo vi idite plesati."



Marko je skinuo gornji dio odijela, a Anja tamnocrvenu jaknicu. Ostala je u suknji i uskoj crnoj majici bez rukava. Ivana ih je gledala dok su se polako kretali malim podijem za ples. "Bas su lijep par," pomislila je.



Nisu se dugo zadrzali, vratili su se za stol nakon jedne pjesme. Sjeli su, malo zadihani i nasmijani. Marko je komentirao nesto o plesanju i nespretnosti u koracima - svi troje su se smijali u trenutku kada su primijetili tamnokosog muskarca kako stoji pored njihovog stola. Bio je visok i privlacan, sasvim je opusteno ispruzio ruku prema Ivani i rekao: "Dodji, idemo plesati."



"Hej kompa, a da nas prvo pozdravis," rekao je Marko kroz smijeh. No i on i Anja su ostali iznenadjeni kada je Ivana ustala i prihvatila ponudjenu ruku. Krenula je prema podiju za ples sljedeci muskarca. Poceli su se polako kretati u ritmu muzike, njezina desna ruka na njegovom ramenu, a lijeva u njegovoj ruci. Desnom ju je cvrsto grlio preko tkanine plave haljine.



"Nisam znala da ces doci ovamo," rekla mu je dok su plesali.

"Ssss, ne govori nista," odgovorio je. "Dovoljno smo pricali. Sad te samo zelim gledati."



Nakon nekog vremena vratili su se za stol i sjeli pored Anje i Marka. Ivana je bila nasmijana i rumena u licu, ruke su joj malo drhtale.

"Ovo je stvarno iznenadjenje," rekla je Anja. "Pa nisi mi nista rekla. Ali sto je sa... Mislila sam da vas dvoje..."

Ivana je sutjela i smjeskala se. Anja je pogledala u tamnokosog muskarca. "Vi mora da ste nesto posebno kad ste moju prijateljicu ostavili bez teksta," nasmijala se i pruzila ruku preko stola. "Ja sam Anja."



Prihvatio je njezinu ruku i rekao "Drago mi je." Ali nije rekao svoje ime.



Odjednom je Anja uzviknula: "Hej, pa vi ste onaj koji nas je gledao! Ivana, zasto mi nisi rekla?"



Ivana i tamnokosi muskarac smjeskali su se bez objasnjenja. A onda je on pozvao konobara koji je prolazio pored njih i upitao drustvo sto zele popiti.

***

Tri sata ranije, Ivana i Anja su pile kavu na terasi kafica, u sjeni ispod stabla kestena. Odbljesak popodnevnog sunca na povrsini mora boo je oci i tjerao ih je da se okrenu prema unutrasnjosti terase.



"Lijepo je ovdje," rekla je Anja. "Super ti je bila ideja da se nadjemo u ovom gradu."

"Da, jedan prijatelj mi je rekao kako je ovdje lijepo i bio je u pravu. Kada Marko dolazi?" pitala je Ivana.

"Za sat ili dva. Vec je sigurno krenuo iz Zagreba."

"Pricaj kako ti je tamo?"

"Super. Jos samo da uredimo stan."



Dok su razgovarale, za stol na drugoj strani terase sjeo je visoki, tamnokosi muskarac. U ruci je drzao jednu crvenu ruzu, bez celofana. Namjestio je stolicu tako da je bio licem okrenut prema Ivani i Anji. Cvijet je polozio na stol pored sebe, otvorio je novine, a kada je dosla konobarica narucio je kavu.



Pola sata kasnije, djevojke su jos uvijek razgovarale o uredjenju stana u Zagrebu. "Nemoj odmah pogledati," rekla je Anja tiho, "ali mislim da nas onaj muskarac stalno promatra."

"Ma to ti se sigurno cini," nasmijesila se Ivana.



Kada su ustale, ustao je i on, slozio novine i uzeo cvijet sa stola. Krenuli su u suprotnim smjerovima, putovi su im se sreli na izlazu iz kafica. Mimoisli su se na metar udaljenosti. U jednom jedinom, beskrajno dugom trenutku, Ivana i tamnokosi muskarac pogledali su se u oci.

***

Dva dana ranije:



X> Dobra vecer djevojke!

a> Dobra vecer X!

i> Dobra vecer dragi X!

X> O cemu pricate?

i> Dogovaramo se za onaj nas susret na moru. Konacno ce me a upoznati s deckom!

X> Lijepo. Nadam se da cete se lijepo provesti.

a> A kad cete vas dvoje konacno dogovoriti neki susret? X bilo bi vrijeme da odvedes i nekamo na ljetovanje. Ili ce sve ostati samo na prici

X> Polako a, sve ce doci na red.

a> Ok. Ja vas napustam, mom decku ide na zivce sto sam toliko na internetu. No i bolje da vas golupcice ostavim same

i> Ok a, zelim ti laku noc.

X> Laku noc a!

X> Je li moja djevojcica spremna za put?

i> Da, jedva cekam. I torbe su vec spremne. Samo, stalno razmisljam o tome sto ce se dogoditi ako se ti i ja ne prepoznamo...

X> Ne brini za to. Rekli smo da ces ti imati plavu haljinu i plavi sal. I bijelu kopcu u kosi. Tvoja jedina briga je da dodjes tamo s a u dogovoreno vrijeme.

i> Da, znam. Ali sto ako ja tebe ne prepoznam?

X> Hoces, sigurno. Donijet cu novine i ruzu. Sjest cu za neki prazan stol i staviti ruzu na njega. I gledat cu te iz daljine

i> Voljela bih da nam ipak pridjes.

X> Necu tada, ne. Samo cu te gledati. Ali doci cu kasnije, kada me ne budes ocekivala..



Priče: http://bdsm-hrvatska.com

men to zvuci ko price iz casopisa "moja tajna" i "moja sudbina" ili pak nekakav ljubic iz arene. mislim neb' ja to znao, al' stara mi to cita:D