hm

nebo se nenadano zacrnilo
a ona u tankoj ljetnoj haljinici
čeka noćni tramvaj
vjetar je pomeo prazne ulice u kasni noćni sat
i krupne kapi kiše su krenula oprati zaspali grad
imala je taman toliko vremena da se otrči skloniti u obližnji haustor
slušala je kako vani divlja oluja kad je mrak haustora na trenutak osvijetlila munja i obasjala siluetu muškarca koji je upravo ulazio
nije mu čula korake, no došao je tik do nje
pomaknula se unazad prema zidu, ali dalje od toga nije mogla
nova munja
muškarac pilji u nju
nijemo, zamagljenim pogledom
približio joj se toliko da je mogla čuti njegov teški dah
isprekidan, sve brži
njen se gotovo izgubio
ukočila se od straha i jeze
postala svjesna bespomoćnosti situacije u kojoj se nenadano našla
muškarac je ispružio ruke, ispitujući mrak ispred sebe, prostor koji je ona svojim tijelom zauzela
vjetar se podvukao pod haljinicu, podigao ju u trenu
i njegova ruka ja dotaknula meku tkaninu njenih gaćica
slomila se u trenutku kad ih je snažnim potezom strgnuo sa nje
samo je zažmirila, naslonila na zid, nemoćna da vrišti, nemoćna da se brani
prepustila se onome što slijedi
sekunde su odmicale
još jedna munja
pred njom neznanac
briše zamagljene naočale
njenim gaćicama....
čuje ga kako se ispričava, mekim glasom, objašnjava kako je imao napad panike, zbog zamagljenih naočala,..kako će joj platiti štetu...
-e nećeš!-odgovorila je
čvrstina u njenom glasu je bila zid preko kojeg se ne preskače
-dvadeset godina muška ruka nije me dotakla! još otkada je poštar ante otišao u mirovinu. nećeš se sad samo tako izvući!!-
da je bar zažmirio, kad je munja osvjetlila ženu koja je bila row-model za bepu josepf iz stripova o alanu fordu, koje je čitao kao dječak.
-nećeš se izvući, pastuše!- bilo je zadnje što mu je svijest dopustila da čuje, kad ga je zgrabila u čelični zagrljaj....
....................................................................
probudio se mokar od znoja, u vrućici od agonije..
-kakav san!-rekao je na glas, da se uvjeri kako je budan, sada
-da. kakav prekrasan san, hvala bogu na oluji koja nas je spojila. više nas nikad ništa neće razdvojiti!- odvratila je sa druge strane kreveta

brrrrrrrr...koja jeza

je
najbolje sve prespavati :))

da se meni javi s druge strane kreveta,
a mislila da sam sanjala
meni bi herc otkazao....

najbolje sve odsanjati..

nije ni njemu bilo lako, mislim da je još uvijek u dubokoj komi :))

jadničak....vražja oluja i vražja njena nejebica

Dobra priča, kao u Dežulovićevoj Poglavnikovoj bakteriji. Dodje čovjeku da se razboli...

ma, ja ga niš ne žalim
da nije bio škrtac, i lijepo me podmitio, napisao bih da ga je zapao komad iz nekih ljepših snova,..ovak je dobil bepu :))

bemti današnju korumpiranost

pa ne živi se od zraka
a ak lik nije spreman podržat svog pisca, zakaj bi se to očekivalo od pisca prema liku?? :)

jel se on spasio na kraju ... ili se nije htio spasiti .. ili je to samo bio san .. osmijeh od mene , uljepso si i mi dan ...

dragi čitatelji
ukoliko ne skupite vreću praznih boca
i ne predate je meni
osudili ste nesretnog mladića iz priče na vječnu ljubav sa bepom...
znam da će se nekima činiti okrutna ova ucjena, ali,..
život je takav :))

sory twirll . al vec imam sakupljace ..
nemrem ih iznevijerit ..
a , uz to .. bas me zanima nastavak ..