Pogled iznad tipkovnice

Udavila sam pičku sa Dove-om. Oprala je u svili. Osušila. Obrisala. Nježno, pa grubo. Iako još gladna, no ne više za seksom, za drkanjem, za orgazmom, već sam gladna prave hrane, pečenog mesa, svježeg povrća, i pune čaše dobrog crnog vina. Jer poslije tako dobrog svršavanja i tako dobre jebačine bez kurca, normalno je da sam gladna. No, suzdržat ću se, izdržat ću svu tu glad i žeđ, jer ovo što je u meni, po meni, moram stavit na papir, moram ispisat, negdje zalijepit, ispraznit se, podijelit s tobom, s vama, sad mi je to najbitnije, nekako najvažnije, drugo sve može čekati. Iako znam, možda neću bit potpuna, možda neću bit jasna, jer gladna ne mogu stvarati, osjećati, svršiti, voljeti. No, vrijedi pokušati. Ako pogriješim, ako se izgubim ili možda zalutam i od silnih riječi napravim sama sebi labirint, nitko mi neće zamjerit, nitko me neće osudit, presudit, samo komentirat:). Što je bezbolno. Uvjerih se.
Da i sad se moram vratit unazad, unatrag, na moju pičku i na sami goli naslov. Moram. Želim. Jer to što sam proživjela, to što sam doživjela i u što sam se toliko uživjela, želim, eto savjetujem, ženama i naravno ružnijem spolu (muškarcima), onim malo pederkastima, onim mužjacima što vole imat nešto u guzi, cijelo vrijeme ili samo dok svršavaju. Tko voli nek izvoli. Da, o čemu ja to sad tu pišem. Iako sam naslov govori sve. Ok, ne baš sve, jer ima se tu šta za reći i napisati još. Nekako, eto ja, sve to skupa, malo više, malo jače, malo gladnije, vlažnije, proživljavam to. Iz razloga jer još nisi / niste probali to što sam ja probala i kao sad misliš / mislite  da se ponašam kao da sam otkrila Ameriku, novi kontinent. Ma ne. Zajebi to. Istina, otkrila sam novo područja. Ipak, ono što moja pička nije imala u sebi, pod sebe, na sebi, iz sebe, ono što nije imala i jednom, prvi put dobije, naravno da je novo, strano, neistraženo. još jednom važi ona: ...za sve postoji prvi put... (bilo je i vrijemeeee...):))
Detaljnije; dobih na poklon ljubičaste japanske kuglice. Četiri komada. Veličina «large». Zar to uopće ima po veličini?!? Nijesam znala:), no dobro je znati. Kao prvo, bitna je boja. Meni da. No dobro, moja najdraža boja definitivno je ljubičasta i istina je, osoba koja mi je poklonila te japanske kuglice, znala je koju boju treba odabrati, boju koja će me, boja koja me je, prije nego što sam uopće stavila kuglice na svoje mjesto, takla baš tamo gdje treba. Ljubičasto. Da! Da! I tako doživjeh prvi orgazam, tog dana, na ulici, ispred pošte, kad otvorih tu žutu kuvertu da vidim što me čeka unutra. Ljubičasto. Divlje. Japanske kuglice. Vrhunac – vrhunca pisao je na mom licu. Ni sama ne znam kako sam stigla do stana. Nogama, da, ali, toliko mokra, vlažna, napaljena, da se ne sjećam ni puta, ni ljudi, ni auta što su me sigurna sam okruživali, što onako u prolazu što iz one ljute znatiželje.
Izvadih nježno i pažljivo ljubičaste kuglice iz kutije, oslobodim ih iz tog pakiranja. Ljubičaste kuglice, povezane svilenim konopcem, sa četiri čvora, a na kraju, s druge strane visi (ono što ostaje vani) malo konopca i mali ljubičasti kolut, kojeg primim s desnim kažiprstom(i opet taj desni kažiprst dobije svoju funkciju):)), kad želim ponovno oslobodit te kuglice ili kad moram piškit ili čisto radi higijene, odmora...
Oprala sam kuglice, udavila i njih u dove-u.  I stavila ih na svoje mjesto, pravo mjesto. Stavila sam ih u pičku, toliko mokru pičku da sam je morala brisati, posupati sav taj sok i gušt. Jer nisam baš imala vremena za drkanje, morala sam vani, posao čeka, pa prija i kava, pa trening i sve to odradit kako treba, bez grintanja, bez žuganja, bez kukanja. Čudno mi je bilo. Dobro – čudno, s tim u gačicama, s tim u pički. Najgore je bilo odradit prve korake, prve stepenice, ponovno prohodala. I nikako da se skinem s tih prvih stepenica. Pa sam dolje, pa sam gore, pa preskačem, dvije pa čak četiri. Dobro da sam Nogata. I tako, penjala sam se i spuštala, pa spuštala i penjala uz i niz stepenice, dok nisam osjetila znoj po svom tijelu, dok nisam osjetila miris znoja, moram reći miris, jer bio je to miris jebačine, a jebačine ne može smrdjet. Izletjeh iz zgrade i nekako mi sve bilo lako, lagan korak, iako me malo mantalo u malom mozgu i ispred očiju. Naravno ne zbog tog paklenog sunca i zbog te jebene vrućine i visoke temperature, koja je sigurna sam bila jača i paklenija među mojim nogama i mojoj pički. Dođoh do prvog cilja. Do prvih ljudi, s kuglicama u javnost. I normalno, ne mogu bit normalna, kad znam što moja pička nosi, kad me sve to skupa tako žesti. I ne mogu radit ni djelovat ni disat normalno. Pa stenjem, drugi primjećuju da nešto ne da nije u redu, već da nešto krijem. I rekla bih svima i vikala na sav glas, jer to je tako dobro, jebeno dobro (s ovim priznanjem ne odričem se kurca, naravno da ne):)), i priznala bih svima i nije me strah niti me briga što ljudi misle oko mene, već sam toliko dobra da bi zapravo učinila dobru stvar kad bi kazala, kad bi rekla, kad bi na glas opisala sve ovo što digitalno utisnuh tu. Ali bit ću škrta, i u realnosti nikome neću priznati. Čak ni najboljoj priji. Iz nekoliko razloga. Ukrala bi mi moje najdražu igračku, kao posudila i onda izgubila i nikad više vratila. A poklon je od srca, koštao srca. Drugi razlog; ne želim da se zna, kad moja pička uživa, a kad ne, kad je puna, ispunjena kuglicama , a kad je slobodna.
I tako ja satima hodam s tim. Noć je pala. I imam još jedan poslić odradit, kako bi i taj dan privela kraju. I pitam se, dali da i kuglice povedem sa sobom. Hoću li moći?!? Izdržati užitak, proživjeti to sve do kraja, a da nitko ne primijeti?!? Zašto ne. Ništa se loše ne može dogoditi, ustvari najgore što se može dogoditi je da kuglice ispadnu van iz moje pičke i kroz nogavicu završe na pod na vidjelo drugih ili da me kuglice toliko izlude da počnem svršavati ispred nevinih civila, ispred tuđih očiju, a ljudi su toliko ljubomorni (barem ovi s kojima sam trebala odradit taj zadnji sat) da bi me izludili i sludili u vezi toga. I tako ja krenem s tim. I normalno, čim sam sjela ispala je prva kuglica, odnosno zadnja. I tako ja sjedim i četvrta mi kugla trlja kliću. Poludjela sam. Samo mi se to trebalo dogodit. Izborih se za Weseli Centar i tek tada shvatih da nisam dobro posložila te jebene kuglice u pički. Neću se otkrit cijela, to je ipak sad samo moje znanje:). Poslije je sve bilo baš onako kako je trebalo bit. Kuglice su me žestile do samog kraja. Bila sam toliko mokra da je sve to probilo vani, sva sreća da je posao bio takav da smo svi bili mokri i oznojeni. Nitko ništa nije skužio, možda samo namirisao.
I sad ću se zaustavit i službeno vas sve lijepo pozdravit, drago mi je da ovakvo iskustvo mogu podijelit s digitalnim nevinim civilima:). Moram jesti. Nahranila sam pičku jutros ponovno ljubičastim japanskim kuglicama, sad je red na želudac. Živjeli!
 
NASTAVIT ĆE SE...
 

eto ajde,makar smo pozdrav zasluzili ako vec nista drugo..pozdrav i tebi:-))

Na ne kuzim. Kaj uopce ti mislis postici s time? Prosli put sam mislio, ajde, de, maloj je frajer svrsio za minutu pa je isfrustrirana, pa si dala oduska, i taj bu to procital, i bu mu mrak pal na oci od srama... ali ak je to bilo tak,, koja je onda funkcija ovodg? mala ti si egzibicionista, moram pocet gledat umaski turnir, sve ocekujem da bus protrcala gola usred mecha :-)

da sam zena ili malo pederkast vjerovatno bi probao..ovako:-))ili...stani malo..a zasto moram biti pederkast da bi probao??zar je moja guza gora od guze nekog pese???sta mislite vi???