Koliko verujem

Koliko verujem....
Sedim u svojoj maloj garsonjeri. Desno od mene svetli mala stolna lampa i baca svoje tople, zuckaste talasne duzine na moje ladno pivo. Iznad nje je polica na kojoj se veseli moja nova biljka. Kupila mi je nova devojcica. Predlozio sam joj da nasa ljubav traje toliko, koliko bude zivela biljka koju mi kupuje. Nije joj se svideo predlog...
Oce prvo da proveri na internetu koja vrsta kaktusa moze da zivi strasno dugo a da se ne zaliva,...nije od onih koje zalivaju cvece...zaboravlja.
Siguran u svoju ljubav prema njoj, predlozih joj da odma kupimo hrast ili topolu.
Iznad nje visi ikona...Sveti Nikola.
Kada sam ju doneo iz Beograda nisam znao gde da ju obesim. Obicno covek kupi neku sliku ili forografiju pa tacno zna gde da ju obesi, ali sa ikonom je drugacije...ona gleda...
Otvorio sam flasu Viljamovke koju sam kupio na buvljaku u kompletu sa sest pari carapa i gacama iz Turske. Posle seste casice sam ozbiljno poceo da razmisljam....
Gde obesiti ikonu..?
Zastitnik moreplovaca i putnika, dobrocudni deka sa pogledom oca koji te je uhvatio kako pusis iza skole...nije zezanje...treba trpeti taj pogled a pritom nebiti siguran u sebe i ispravnost svojih postupaka.
Par puta sam tog deku zamolio za uslugu...jednostavno sam izgubio limite i nisam znao gde udaram. Pomogao je...oprostio je sve i poslao pomoc... Znao sam da je od Njega. Neverovatno je koliko taj stari i mudar covek cuti...nista ne govori, samo visi...
Sve sto bi on hteo da kaze - kazemo mi sami kojima taj dobrocudni svetac visi u sobi. Izgovaramo njegove reci koje vise u vazduhu, cujemo neizgovorene misli nasih predaka, trazimo odgovore u njegovom odlucnom pogledu. Zato nisam mogao da se odlucim gde da ga obesim...
Dali da ga obesim tako da nista ne vidi ili da ga obesim da sve vidi..?
Krevet je nasuprot stolnoj lampi koja nemilosrdno ogereva moje pivo, znaci ikona je okrenuta prema njemu...Neka vidi i neka bas sve vidi.
Nikada nisam verovao da ce komad platna sa likom coveka na sebi moci da me natera da ukrotim stampedo nevernica na celu sa nevernikom koji je tutnjao mojim krevetom, ali desilo se...
Od kada Nikola gleda na moj krevet ljubav se doselila u njega. Verujem u njega, verujem u sebe i verujem u nju...
Svoju novu biljku zalivam redovno...

08.02.2005. u 20:58   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar