Ručkić krčkić

Ovaj današnji dan, da, do sada je savršen: rano buđenje, ali bez budilice, sunčano, ni pretoplo ni prehladno, nova ugodna odjeća koja mi dobro stoji, šetnja sa šaponjom, odlazak do sunčanog Trga, malo umjerenog šopinga s pokrićem, samo jedna "nepotrebna" kupovina - buketić ruža. Za kutak za prijateljicu.

Da, taj sam kutak stvorila tek nedavno, nakon majčine smrti. U kuhinji, koja bi po defaultu trebala biti središnja žila-kucavica svakog doma. U mojem nije bila. Šizoidno (ne)organizirana, iako prostrana, nije imala niti pristojnu radnu površinu, niti mjesto za kojim možeš sjesti i pojesti ili popiti kavu uz ćaskanje. A prekrasna, ta moja kuhinja: velika, sunčana, puna cvrkuta ptica iz dvorišta.

Naša kuhinja je odražavala razdvojenost naših života, mojeg i majčinog: susretali bi se oni, površno i pragmatično, ali nije tu bilo zajedništva. Zato je kuhinja bila "njena", iako ja kuham već godinama; ali ona je radila kolače! I ta nadgradnja je prevladala. Moja nevoljko skuhana jela odnosila bi se u sobe, njenu i moju, i jela zasebno, svaka za sebe. Da, postoji blagovaonica, glomazna i neprivlačna... Ne, nismo se mrzile. Ali nismo mogle biti skupa: od majke sam naučila da ljubav košta previše; a od koga je ona, ne znam. Niti jedna od nas nije više htjela plaćati tako visoke cijene.

Uglavnom, kad me pitaju kako sam, ovih dana, očekujući ucviljeni odgovor, ja kažem "tako-tako", a zapravo sam dobro, zapravo sam odmornija nego godinama, zapravo sam optimističnija nego cijelo desetljeće, zapravo sam svoja, i unatoč strahu što sam samo svoja, bez dioničara, jako mi to prija. Kažu da me "još nije pogodilo", a možda zbilja nije, a ako mora, pogodit će, kad-tad, i kaj ja sad tu mogu, biti nesretna unaprijed...? Ne da mi se. Neću. I kvit.

Počela sam raskrčivati majčinu sobu (izbacih 6 najvećih vreća za smeće prastarih pernatih jastuka, neupotrebljive posteljine i odjeće, komunističke i šund literature na raznoraznim jezicima i pismima, cijelu jednu ogromnu vreću lijekova kojima je odavno istekao rok trajanja; spremila sam slike, pisma i dnevnik koje ne mogu gledati; možda ću moći; a možda to zaista nema smisla.), ali onda sam odjednom prešla na kuhinju, tu prostoriju koja je MENI važna, sad, odmah, u kojoj bih voljela da mogu voljeti biti... Još nisam pobacala bezbrojne čaše od senfa i Nutelle, okrhnute šalice i miksere kojima manjkaju ključni dijelovi, ali sam dodala nekoliko vješalica, preraspodijelila resurse i stvorila Kutak za prijateljicu: mali okrugli stol tik uz visoki prozor, s crveno-bijelim plastificiranim stolnjakom. Dvije stolice s debelim podguznim jastucima, stolna lampa, radio, pepeljara.

Danas buketić ruža u običnoj, keramičkoj vazi. Za taj stol. Za prijateljicu. Za kavu i gatanje. Ili bilo što.

I danas sam skuhala savršeno jelo, jeftino a fino, malo junetine za gulaš, mala glavica mladog kupusa, mrkvica, luk, češnjak, mini-rajčice, začini, dimljena slanina narezana na tanke-tanke trakice, pola čaše bijelog vina i pustiš da krčka, a ono sve miriši na fino jelo i domaće ruže, cijela kuhinja, moj okrugli stol, kojem bi tako dobro pristajala prijateljica...

Imam ih ja. Nisam ih danas zvala. Danas je dan za mene, savršen u mojem ritmu. Kad dođu, idemo u kuhinju. Ima još stolica, ne mora biti samo jedna. Možda bacimo I-Ching, već dugo nisam. Onako, iz prikrajka lakovjerne, naglas skeptične. Uz jaku crnu kavu, za mene bez kofeina.

Kad stignem do spavaće sobe, javit ću vam. Bit će i tu neki kutak. Ne za prijateljicu.

Ošla penzija....

kad odem prijateljici(bivšoj cimerici) na kavu, isto volimo biti u kuhinji,
dok su joj muž i djeca u boravku ili svojim sobama,
tu je mirno,toplo,blisko,nema tv-a da odvlači pažnju,
i najbolje se priča i povjerava,kao nekad dok smo stanovale zajedno
na kraju ipak dođu i ostali,prvo muž i ispriča
nekoliko viceva,pa mali sin koji slijedi očev primjer
priča i on viceve,onda kćeri-djevojke koje nas zabave
pričicama iz škole i sa faksa...
kuhinja i društvo za poželjeti :)

Je, dan je krasan.
U jednoj od svojih kuhinja sam sama sašila cveno bijele zavjese i zakvačila ih trakicama da imam bolji pogled na park dok pijem kavu.
Idilična vremena.