Ne zelim pricati o smislu

(eto mi imendana.)
mogao bih vam sad pricati kako upravo eksperimentiram s doruckom. vidjet cemo kako ce to ici... i o tome kako sam uglavnom lose. isao spavati u 5 ujutro. i imam ono drhturenje... i o tome sto se sve troshilo jucer i kako je bio lijep vatromet u samoboru, i kako je sve bilo bas ludo, i kako covjek bude faca kad je s nekom poznatom (javnosti) osobom u drustvu, i o tome kako ovaj svijet izgleda da ima previse zena, ali kako mi to malo znaci jer se osjecam onako, sjetno, i o tome kako mi daje neko ispunjenje taj osjecaj da mogu naslikati divne slike pred ocima ljudi, i kako te slike onda odlaze u pepeo kao princ fasnik jucer, i kako nam dolazi onda pepelnica, i koga da pospem sobom ?:)
(i o tome kako imam sad izgovor za odluciti ne pit. uostalom bilo je i krajnje vrijeme pomalo.)
al nije to point. nego sam sjetan nekako. onako, mirno, i tiho sjetan. mozda ne bas pomiren sa svim, ali tih u svakom slucaju. premda mi to ne bi rekao nitko tko me je jucer sreo. da da cipele su mi zgazene, a i ja se tako osjecam. ali to je fizicki. unutra je ta neka tihost danas. osjecam to kao neki dar. nije praznina. samo sam osjetljiv. i zvone mi te zardjale trube, na koje me bart slucajno podsjetio. zvone pomalo tuzno, ali nekako lijepo. i oni kjurovci sto su se culi iz nekog zvucnika dok sam na bankomatu dizao novce. I plac. I sve to.
mislim zapravo da je sve to zbog onog sto sam jucer otipkao ovdje, sto sam osvijestio u nekoj prici, da ja _zaista_ ne vjerujem da imam bas nesto za ponuditi onak, nekoj. Mislim, nadam se da bas ima ta neka neka koja bas bi bila hepi s tim, al' to mi je tak sjebano nevjerojatno da sam dobio taj neki mir. E sad, zanimljivo je da tek kad shvatim ogranicenje, kad osjetim da vjerojatno zaista _nemam_ sto nuditi, onda dobijem ovu tisinu. i mirno dajem. sto imam. volim to.
 
pis bradrz . lol.
----------------------------------
(nazirem, to je jedna strana. druga je ona kad sam prevelik i nitko mi nije dorastao. I druga strana je kad zelim i ocekujem da moram imati i da mi se mora dati sve shto pozelim. Ipak cini mi se da je ovo sad vise nalik sredini. ne negiram da zelim, ali sam u tom htijenju svjestan ogranicenja. mislim, bar se nadam da je tako. da nije naime rijec o tishini kao odustajanju. jer je to samo jedna strana. i dakle time nije ono sto moze ispuniti. pa se mogu zapitati cija to noga moze ispuniti onu cipelicu koju nosim pod kaputom.
ili sam cipelicu nacinio kashiranjem snova. danas mi nije vazno. i u tom je lazh, valjda. jer jest vazno. samo se to htijenje malo utisalo. i velicina mene malo smanjila. susrecem se sa svojim granicama. pruzam im ruku. a u drugoj drzim figu u djepu. da trebam biti svjestan da drzim tu figu. ne varam stvarnost, sebe varam. misleci da mi nije vazno. da, sjetan sam danas. nekako volim.)
 

Sjetan ti imendan :)

sretan ti imendan...(kaj se zoveš pepelnik????) :)))))

khm... dobro, da ne bude zabune, nikdan :))))

kaljena, ha? sad ja tu trebam meditirat nesto o tom prenesenom ili stvarnom znacenju? ufff.... :( /+zasto lol? pa kaj nije ideja nest dobro?

tjah, drago mi je zbog tog, premda malkice zalosno. al takav sam danas...

"Because I do not hope to turn again..." prigodno, methinks...;))

pike volim tvoje komentare, ko reklama za gugl. a sta jes jes, cendram citam.

he, pa nis baš mislil reć da TS (gle, imenjak zamalo) cendra...
premda...
"I grow old, I grow old, I shall wear the bottoms of my trusers rolled... Shall I part my hair behind? Do I dare to eat a peach? I shall wear white flanel trousers and walk upon a beach" - evo, to ja onak štreberski iz glave, ak guglaš javi jesam koji gaf napravil...

Znaš što je mene djetinjastog oduševilo kod te "Pepelnice"... tip je zahtijevao da na početku (AW je prva pjesma u knjizi) bude gro praznih strana i onda počne "Beacuse I duo not hope..." eh, što volem ljude koji su se spremni naglavačke postavit za malo sprdnje... ;))

hm, vidish kak me ne slusash. cendram. to ti zvuci da pricam o nekom trecem? ;))) / btw, da fora je i nisam znao tu pricu. i lako se nadje odma.

daki, smrtz. pa zasto me mislis preskociti. sob :_( pa mi smo tu zbog vas :))

mislim da to kaj radiš u biti ide pod "metacendranje", lol...

(mhm, da, ali... neces pa neces me cut, mislis da vrijedi ona kjurovska da decki ne plakaju?. casna rijec, skrivam od tehnicarke ;P)

ma plakaju dečeci, al imaju metode... prirodoslovci čope suzu u pipetu i rastuku sve do zadnjeg atoma klora u subatomske čestice, humanisti je drže na dlanu i valjaju vamotamo dok ne ostane oku nevidljiv trag na dlanovima, pa prevarantski otaru ruke o neki kožni uvez... e, to je metacendranje... ;))

(nh sorry daki.)

to je također i dobra ilustracija razlike između egzaktnih i neegzaktnih znanosti... ;)

sretan nickname day..tu je malo toplije nego onaj dan..a sjete izgleda pandemija zavladala:)

lol pik. :)... blazh, postoji sjeta i sjeta. meni ona nije losha.

ni meni, nekako mi zna izmamit osmjeh..onako..u kutu usana:))

a zakaj oni koji znaju govore drugima da nemaju pojma... jel to neki naputak koji dobiješ s Tajnom ili...? ;DD