ujutro alapača, navečer romantična udavača:))

Počneš na netu jutarnjim riječima."dođe, vidje , otiđe"
Jedan od prvih sugovornika, topal i dalek.. al duhovit a opet iza riječi ozbiljna vrsta usamljenosti, na mjestu gdje i nije baš tako sam.
Pa jutarnje ustajanje u 6, da prozbori se koja riječ, prije odlaska na posao...
prva zvonjava telefon, i glas....od koga zadrhtiš...a glas uzbuđeno prtiča brzo, sve brže, od neugode i stida i možda već začetkom želje. Prelaz na istu telekomunikacijsku mrežu, da bi ti razgovori bili češći, i duži...i duži...
Noćna buđenja nakon čudnih, djevojačkih snova ( u ovim godinama)pa sma-ovi o nedostajanju

Pozove te na kavu.. i ti ti želiš.. a bojiš se...bojiš se sebe, bojiš se njega, a najviše se bojiš... da će sve završiti ničem
zaputiš e na put, on dođe na kolodvor, ne bi li te u toj gužvi vidio, a ti osjetiš, da je on tamo, i skriješ se ko mrvica u gomili..
Ali želja je jača
.i nakon te geste pristaneš na kavu...

i dobiješ ljubav
i daš ljubav. onu istinsku.. iz duše.. a o tijelu...
O tome čak ne mžeš ni pričati jer je prvi dodir ostao duboko urezan u leđima za sva vremena.
I ispunjava te radošću, i snagom, ta zabranjena ljubav
ma ko mari ako je zabranjena, neka je samo tu.
I ljubite se
u šumam, livadama, u autu
ljubite se gužvajući plahte koje pod vama šušte željom i ispunjenjem
i tješite se u svojim tugama..il razgovorom, il poljubcem
il tijelom
pa ste prijatelji
i ljubavnici


i potraje
godinu dvije... pet... skoro pet...

i znaš ga u dušu
i zna te u dušu

i odjednom tišina....
i pitaš se....
a ne znaš kome i kakvo pitanje da postaviš..Ostavljaš ga u njegovom voljom izabranim tišinama,
i ne znaš ništa o nekom o kom si znao kad ustaje i kad ispija prvu kavu.. na kojem je kilometru u koliko sati

i ne smišljaš osvetu,, i ne javljaš mu se., i ne praviš mu neprilike,
jer mu želiš samo sreću...

i nedosteje..

i povjeruješ da je tišina pakao veći od svih paklova na svijetu... i je

:(
No najgore je kad to isto onda čovjek napravi nekome drugome. Naplati ceh, iako ne htijući.
Ma... ne znam. Nakon svih dugih godina i šuma i livada i svega, ja sam jednostavno zahvalan. Pa čak i na tišinama. Svaka me nešto naučila i gurnula dalje, mic po mic. I dobar je osjećaj, biti zahvalan. Bez zamjeranja, ikad.

oj, carice :)*... e... a zamisli tišinu, kojoj prethodi praznina... frka.

radi kamenjare. idi na jogu. vozi bajk. teretana. fini, tjelesni napori... tuge su lakše i bezopasnije kad ih izminira kemija. hormon sreće vapi da bude oslobodjen, vjeruj mi :)

zahvaljivati životu ili Bogu što ti je ostvario strasnu želju, ljubav, ili ga proklinjati zbog toga? moj odgovor je blagoslivljati ga!

Potpisujem što stari veli. Skroz potpisujem!

kad je sve u zivotu prolazno,ali vidis tu ljepotu ! carobno zaista!

ništa ne proklinjem.. eve je bio ostvareni san...
i uživala sam u svakom trenu.. ovo je samo priča o tome...

mmmmmda, otputujem svaki vikend,u mali grad gdje sam nekad , davno u mladosti bila sretna..tamo sve tuge pšrođu, bar za te dane dok sam tamo...

indijanče, ništa ne zamjeram... i želim da je sretan....

to tu koga......prolaznost je zločesta...

iskreno žalim ljude koji to nisu nikad osjetili.

san,nije mi žao ni sekunde....koja je trajala

je zlocesta,al otvara nove mogucnosti....

jebeš nove mogućnosti...probala., ne ide...

znam da ti nije žao. sretna si jer imaš nešto što puno ljudi nikad nije i neće imati.

probaj jos koji put ! ni meni nije jasno zasto zaglavimo u nekom dijelu proslosti i nikako se otrgnut !

jedino, postaneš beskrajno umoran od tih proputovanja.

Nema tog umora koji se neda izliječiti začas. :)

seronja.