JAVNO & TAJNO

Pišemo li pjesme kako bismo verbalizirali doživljaj i na taj način oblikovali tugu, sreću, brigu, tjeskobu, ushit, ljubav.... ili ipak očekujemo da napisano netko čuje, shvati i razumije stanje u kome se nalazimo?

To i mene zanima.
Mislim, čemu?
Kome to treba?
Nije li to gnjavaža i za pisca i za čitaoca?
A tek ona nesigurnost i strah hoće li pjesmuljak biti ismijan.
Koja je svrha?
Mazohizam?
Dosada i višak vremena?

mislim da je to čisto pitanje dualnosti ljudske prirode. 2u1. liričko- trgovačka sprega.

dodirniti dusu....
bilo ciju

Ja bih rekao oboje.
Iako, dobiješ urtikariju na silovanje riječi jer se to neda radit po narudžbi. Ili imaš talent i baš ti dođe, ili ne.

dodirnes...
i odes....

Mislim da se radi o prvom razlogu , ali dobro dođe i ostalima koji to čitaju jer ne zna svatko dobro riječima uobličiti svoje osjećaje.- T.j. da se ispravim , mislim da se u većini slučajeva radi o prvom razlogu, a oko 20% su u pitanju drugi motivi

ziher je nesto uzviseno u pitanju..hm..

izrazavanje je umjetnost . :))

Univerzalnost svekolike kvakoće:

duhovnosti i neopredmećene,

ljepote neotuđene,

neosiljene mirnoće.

meni je mazohizam sjediti u lokalnoj birtiji
i nakon petog gemišta viknuti:
"mala daj nam još jednu rundu"
ujedno mi je to i gubljenje vremena

To je opasno gubljenje vremena.
U lokalnoj birtiji bi te morali poznavati i mala bi morala na vrijeme donijet novu rundu, tako da se ne gubi vrijeme čekajući.

A osim toga, bolje je naručit litru i vodu.

zato jer moremo ono kaj netko nemre

kaj, naručit litru i vodu?

daklem sadizam

http://www.youtube.com/watch?v=LuU5UhPBv4U

ne večma zapišavat pjesme. pa jebenmju ja nečem bit oftopični korisnik ot varnica točak kom

Otkad to? :))

Ok, nećem ni ja. :)

uvijek imamo izbor ..
http://www.youtube.com/watch?v=43FoxNefQ_Y

kat sam jako odlučan zapišem nako tvrdokorno č