Ručkić krčkić

Voljela bih biti marljivi cvrčak; ili raspjevani mrav. Uh, ovaj izbor, ili-ili, nikak mi ne paše! Trenutno se osjećam kao cvrčak kojeg su greškom uvalili u mravinjak i sad se moram praviti mravljiva da me mravci ne zaštrcaju mravljom kiselinom... Ali zapravo to nisam ja, ne, ne, ne, nisam ja mrav.

Osim kad jesam. Kad sam to stvarno. A stvarno jesam kad me nešto zanima, kad mi je jako važno, zato jer je MENI važno. Nemrem biti mrav, bar ne dugoročno, samo zato da preživim: mislim da takvo preživljavanje nije vrijedno življenja. I zato ja to naizmjenično, malo cvrčim, malo mravčim, a kad ne znam što bih, pravim se da spavam.

Ipak, u svojim cvrčakstim fazama - onima kad je važnost sva vidljiva, glasna, topla i na površini - uvijek pomalo mozgam "što ako": Što ako poželim nastaviti svoje mravlje poduhvate, što ako se pokajem zbog nepromišljene pjesme, što ako mi usfali...? Nisam ja od onih cvrčaka koji će pokucati na tuđa vrata ili se sakriti u tuđem zapećku; ja sam od onih koji se zavuku pod svoj komad zemlje i hiberniraju do novog ljeta, nove bezbrižnosti, ili nove shrvanosti takvim brigama da je potpuno svejedno što si, cvrčak ili mrav, ništa ne možeš promijeniti ni radom ni pjesmom. A onda je pjesma bolja.

A kad sam mrav, ne mislim o cvrčku. Zaista! Onda sam potpuno mrav. Onda je to moja bit i bitnost.

Ali nemrem biti lažni mrav. Kao ni lažni cvrčak. Niti izabrati ako mi nije dovoljno važno.

znači, najvažnije je imati svoj komad zemlje, ta nemojte kasti!

Najvažnije je da se nitko drugi ne zavlači baš pod taj komad, stari.

nije nego UN moraju priznati kako je baš taj komad tvoj, ako drugačije ne odrede, a onda će braniti svima da ti se zavlače pod taj tvoj komad, komplicirano, ali takva su pravila, neka institucije pravne države rade svoj posao!

Stari, lupetaš.

a što si mislila? da ja to ne znam!