RAZMIŠLJANJA JEDNE VODENJAČICE

Sinoć nakon što sam sprintala po naselju, vježbala, zadovoljno lagana se bacih na trosjed u namjeri da ću gledati svoju omiljenu seriju. Oboružala se s daljinskim, cigaretama, vodom i veselo pratim seriju koja me opušta. Međutim navališe oni sinoć na klopu. Pa doručak, pa ručak, pa večera uz obilje deserta i kako vrijeme prolazi, osjećam da sam sve manje koncentrirana na seriju a sve više mislim kako sam jako, jako gladna i što bi trebalo hitno žvaknuti. Počinjem maštati.. U frižideru ima ovo, pa ono, pa ako ono ukomponiram s ovim.. Mljac. I tako malo po malo skovavši plan što ću sve pojesti, ugasih cigaretu u letu, opekavši se u žurbi. Eh, ta mala opeklina me nije uopće omela da ostvarim svoj naum.
Mislim da mi je sinoć ispred nosa plesao goli momčić da bih ga srušila u trku do frižidera!

To mi je najgore, odlučim ići na dijetu, a na TV, reklame...fina papica, nešto se maže, roštilja, jede...ma fuj, nemreš biti na dijeti da hoćeš...ili možda ne uključivati TV?