Prvi put!
Sve je počelo jednog ljepog,sunčanog,proljetnog dana. Bio je praznik rada. Jedna od onih toplih predvečeri,kad su svi malo bolje raspoloženi neko inače. Pozvan sam na veselicu kod susjede, onako ništa posebno. Mlađ brat joj je slavio rođendan pa je ona iskoristila priliku da pozove par svojih vršnjaka da joj vrijeme brže prođe. I tako, dolazim ja. Zvonim na vrata, njen brat me pušta unutra i pokazuje mi prema kuhinji. Hodam kroz hodnik, razmjenjujem par uljudnih riječi s njim, otvaram vrata i ne sluteći ništa ulazim u kuhinju. I odjednom, potpuno neočekivano,.....pafff.... , ja sam izgubljen! Izgubljen u njenim očima. U tim velikim, predivnim, toplim,prigušeno zelenim očima.Ja, cinik kakvog nema, izgubljen- nemoguće, ne, nepriznajem to! Nevjerujem u te stvari, ne vjerujem.......
10.02.2005. u 14:59 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
nemoj se osjećati izgubljen nego uživaj dok traje makar bila i neuzvraćena,i ljubavna patnja zna biti lijepa
Autor: -kaubojka- | 10.02.2005. u 19:34 | opcije