Crna Kraljica Sjevera

Tirkizni namaz noći savršeno se uklopio sa crnilom na kapcima.Zašto nikada ne mogu skinuti šminku do kraja, nego ostaje nanos na jastuku, rukama, srcu prolaznika.
Jutro je donijelo razvoj vidovnjaka.Ne poslušam li ga ubit će me.Te laži laži laži, vidovnjak vrišti u meni svoju poznatu ariju koju po običaju ne želim slušati.No više se ne pita mene, osjećam da je preuzeo kontrolu.
Zar je to sada to?Ponor u koji moram skočiti, i jeza svemira koja će postati još glasnija?
Na ovom mostu nema povratka unatrag.Vrata su napravljena, samo treba proći kroz njih.
Kako je samo teško slušati glas vidovnjaka, na ovom mjestu, na pustoj poljani, u mraku šume kojom prolazim udišući je poput zraka.
Ubija me buka, sada me ubija tišina.Iskustvo umiranja silazi kožom kao srebrna zmija.
Usmjerim li vidovnjaka na sveto mjesto, hoću li požaliti ili će jutro donijeti mir.
Kiša rominja nad otokom.Nikoga nema.Praznina krajolika uklapa se sa prazninom u meni.