hm

bilo je mirno ljetno popodne
na cesti nije bilo ni psa, sunce je pržilo sve čega bi se dohvatilo
on je trebao izaći iz kuće, samo po cigarete, u obližnji kiosk
naslušao se priča o ljudima koji su tako otišli po cigarete i nikada se više nisu vratili
pušenje je bilo postalo po život opasno
svaki put kad bi odlazio po cigarete, mogao je biti posljednji
iako nije bio čojek sklon paranoji, s vremenom je uveo oproštajne rituale
pazio je da sve bude uredno složeno, kad odlazi
javio bi se svim ljudima koje je poznavao, da se oprosti, za slučaj da se više nikad ne vrati
organizirao bi susjede da mu zaliju cvijeće, nahrane mačku...
tek kad bi triput provjerio da je zatvorio plin, vodu...da je sve učinio kako treba, oprezno bi izašao iz stana, i uputio se preko ceste, sto metara dalje, do kioska na kojem su ga već poznavali i bez riječi mu pružili kutiju cigareta kakve je pušio
osvrtao se pritom, oprezno, mjerio udaljenost auta koji prolaze, prolaznike, svaku moguću opasnost...
na povratku bi ipak, ne mogavši više izdržati, potrčao da se što prije dočepa sigurmosti svog doma
toga dana, sve je bilo uobičajeno. koncentracija pojavljivanja neidentificiranih letjelca mala, sve kao inače
to mu je bio prvi znak za uzbunu
ljudi nestaju najviše onda kad nema nikakvih znakova da bi mogli nestati
to je bio znak. taj nedostatak znakova.
strah je zavladao njegovim bićem
nije to bio racionalan strah, sa njim bi se znao nositi
ovo je bio strah protiv kojeg nema obrane
-moram prestati pušiti-, zaključio je
postalo je preriskantno
-idem u ljekarnu kupiti nikotinske gume za žvakanje, to će pomoći-
tom odlukom, život je ponovo postao život
bio je spašen
strah je nestao
konačno je bio slobodan čovjek
nije se morao opraštati za odlazak u ljekarnu
nije se imao više čega bojati
pjevušio si je u bradu -kaj nam, pak moreju...-
ušavši u ljekarnu, magistra mu se smješkala nekako neobično, zlurado
bilo je to cerenje, ne smiješak
poželio je izaći
okrenuvši se da otvori vrata i ode, vidio je kroz staklo zemlju, kako se brzo udaljava, postaje točkica i nestaje...

Link

Ovom čovjeku nije lako u životu, ja bi ga pozvala k sebi ---na kremšnite, da mu malo osladim barem jedan dan:-)))

twirlw, i ja sam tako jednom nestao a bio je prekrasan majčin dan, a moj prijatelj Suki je isto nestao al' na jedan dan. Svi ga tražili, a kad se pojavio niko mu nije vjerovao da su ga odvele dvije sisate ljepotice.

Oduvijek sam tvrdio da te nikotinske gume nisu čista posla. Eto mu sad.

cisti SF

otišo TW na "čik pauzo":-))