Novo iskustvo

.......žao mi je sto nisam spretniji sa rječima, što nisam pjesnička duša da sve to bolje opišem. Ali trudim se......a sad nastavak!
Ni obično nisam baš pričljiv,onako dosta se držim sebe. Radije pustim da drugi pričaju i slušam. Volim slušat ljude,promatrat ih.Ali tada nisam mogo ni riječi ispustit.Usta su mi se osušila. Želudac se savio u grč. Nisam znao kamo bi sa sobom.
Sjedila je nasuprot mene.Predivna.Ljepa.Bila je sve ono sto nikad nisam znao da želim.Nakon par čaša vina, skupio sam hrabrosti uputit joj neko pitanje. I tak malo po malo smo počeli razgovarat. I tu sam, neznam jeli to bilo stvarnio ili ne, ali osjeto sam nešto u njenom pogledu.Nešto u njezinom ponašanju sto me je ohrabrilo. Što mi je davalo do znanja da se ona možda osjeća isto.
Noć je odmicala a s njom i vino. Svi smo se malo oslobodili. U tom ozračju sam predložio da zgasimo svjetlo i zapalimo koju svjeću. I na moje radost ona je to s oduševljenjem prihvatila. I tako smo neznajući, upustili u svoj prvi zajednički podhvat.
Vino,svijeće,glazba. Misli su mi zujale po glavi. Moje nesigurnosti su se gomilale. Strah od odbijanja me gušio. U glavi mi je tutnjala misao da nisam dovoljno dobar, da je sve to iluzija, da nemam nikakve šanse s njom. I u jednom trenutku, nekom čudnom trenutku. U jeku borbe misli koja se vodila u mojoj glavi, pogled nam se sreo i u jednom trenutku ,tom istom čudnom trenutku sve je to nestalo. Nesigurnost je nestala. Primio sam je za ruku,privukao k sebi, poljubio.