južina

lavandu spremam u ostave
za punog mjeseca
soba miriše na more
odjeća je moje majke
sivoljubičasta boja sjete
podmetnuta noću
bijelim rubom prozora
u nju oblačim jastuke
rukama na njima
uravnavam neravnine
(da se u san
nemirne ne uvlače)
da mogu sutradan
i svakim jutrom iznova
krevet rasprostirati
kad dan posvijetli
stol do prozora
žute baldahine
za obične ljude
za miris limuna na prstima
glatkim kao koža dječaka.

19.06.2012. u 17:33   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Nekad je i Styx ovako lijepo pisala...

Autor: ergosum   |   19.06.2012. u 21:50   |   opcije


Mda. Ne smiješ ovdjeka ovako pisat, ipak je ovo Iskrica.

A ne štatijagaznam.

Autor: kronichan   |   20.06.2012. u 20:22   |   opcije


Dodaj komentar