Pogled iznad tipkovnice

Da pitam svakog pojedinca ili općenito za mišljenje o takvom činu, o takvom djelu... Svatko ima neko svoje mišljenje, neko svoje viđenje glede te «nemoralne ponude»...Jednima je svejedno i nemaju neko mišljenje o tome, drugi bi Ga umočili u sve i svašta; u bunar, u jamu, u cisternu, u dno gdje nema kraja, na dno mokrog i ostali bi suhi, treći – najveći dali bi, platili skupo za komad dobre pičke, za komad svježeg mesa pa i za staru koku dobre juhe, četvrti bi dali novce i poslije jebanja tražili nazad, kao nekakvu reklamaciju, kupili, platili, dobili (no, bez računa) i poslije dobrog svršavanja kad ih uhvati ona «mala snaga», pokušali izgledat nezadovoljno ne bi li dobili novce nazad, no, takvima treba nekoliko puta prije čina objasnit da se reklamacije ne uvažavaju. Peti su uvijek u nekom elementu, i sad mogla bih nabrajati i nabrajati kakvih sve ima i ne bi znala i ne bi stigla do kraja, no kad već spomenuh pete da i dovršim. Peti to gledaju čisto kao nekakav posao, posao u zadovoljstvu tj. zadovoljstvo u poslu ili ti posao i zadovoljstvo ide skupa, živu zajedno. Peti plate i poslije odrađenog čina kidaju na liiiiiiiijevo. Gibaju dalje. I tamo gdje su jednom bili više se ne vračaju. Samo dalje plaćaju, novom mesu, novoj pički, novom uvijek istom svršetku. I sad možda vam svi ovi opisani izgledaju isto ili barem slično, da, možda u svakom od njih leži, živi onaj drugi, ili treći, no, jedno je sigurno, jedno imaju zajedničko što ih sve skupa veže i povezuje, svaki od njih dao bi koju kunu, koji euro (ili možda čak prodao lovačku priču, kako marka još postoji) za jedan smotuljak pičke oko njegovog kurca.
Da, i ova analiza tj. ovaj uvod možda je jedan dio kojeg nisam trebala napisati u ovoj priči. Možda je skroz glupo uopće pitati se, uopće analizirati osobe koje nude nemoralne ponude. I sigurno nije vrijedno gubljenja vremena na proučavanju, istraživanju mozga, njihovom razmišljanju, njihovih osjećaja, djelovanja, učinjenim, ostvarenim ciljevima, jer točno se zna što oni daju, nude, što takve osobe traže, žele, za što daju novce, auta, kuće, hranu, dvije coca – cole. I eto, jedino što mi je okej kod takvih nevinih civila, je to što s njima bar znaš na čemu si. Platu ti, dobiješ kakvu takvu lovu, si zaslužila više ili manje nije njihov problem, oni platu, ti odradiš posao ili ne, i to je to. Zbogom! Goodbay! Doviđenja!
Dođe meni Faca, kojeg poznajem kad se sve zbroji i oduzme, pa podijeli i pomnoži, sve u korijenu i na kvadrat, da ne govorim u postocima (kojih je skroz nešto sitno), kojeg poznajem sve skupa jednako 30 dana. I svaki dan našeg poznanstva, tj. našeg susreta bio je jebeno napet. Osjetilo se to u zraku. Osjetile su i ceste, ulice, zidovi, pa i ptice na grani da nešto tu ima među nama. Malo seksa. Jebeno dobri pogledi. Pogledi koji bi nam kidali tijela kad bi se susreli. I svaki put kad ga vidim zadrhtim, zadrhti i Faca, osjetim, a osjeti i on. Pa oni slučajni a opet namjerni dodiri. Najslađi je onaj prvi, kojeg doživjeh prošle godine, kad smo se tek upoznali. Faca, inače Hercegovac koji živi i radi naravno gdje drugdje nego u Njemačkoj. Kupili njegovi tu na moru nekakav apartmančić, s pogledom na moj balkon i spavaću sobu. I već prve dane tj. noći, tog prošlog ljeta, paklenog ljeta, kao inače, pola večeri provela bi na balkonu, polu odjevena. No dobro, inače sam na balkonu spavala samo zbog sebe tj. da bi udovoljila sebi, da bi uopće mogla zaspati, sklopiti oči, jer u sobi ni zraka, a tako vruče bi bilo. A poslije, kad sam znala da me druge oči gledaju. Da me nečiji pogledi dodiruju, tada je svaki moj izlazak na balkon bio s razlogom i namjeran. I već nakon dva dana, tj. dvije noći, što provedosmo skupa, Faca u svom apartmanu, a ja na svom balkonu, tako blizu, a ipak tako daleko, vrijeme je da se upoznamo i kao slučajno se sretoh u gradu, na sred ulice. Priđe meni Faca, predstavi se kao novi susjed, kao Hercegovac pun love, kao Faca s onim mračnim autićem koji nikad nije parkiran na istom mjestu, jer kako da ga drugi primijete, kako da ga ja vidim, uberem, kako da me drugačije smota, skuva. Pružih mu ruku, predstavih se kao pička, slobodna pička, nedodirljiva pička, pička koju ne može kupiti tj. platiti...Lažem! Toliko luda nisam, toliko pukla, ni makla nisam. Izgovorih to sve u sebi, a njemu:  Pružih mu ruku, uljepšam lice s smiješkom, kratkim, škrtim, i predstavih sebe kao jedno obično djevojče tu iz susjedstva, na što on naravno baci sumnju i uzme moju ruku, tako čvrsto, snažno, privuče je usnama, ovlaži jezikom i poljubi čvrstim poljupcem. Poslije toga više ništa nije bilo kao prije. Barem s moje strane. Jer htjela sam samo jedno. Željela sam ga u sebi. Željela sam Facu iskoristit, ali ne u materijalnom smislu, onom financijskom pogledu, već sam ga htjela ocjedit, iscijedit, pa i procijedit, sve iz Njega i Njegovog. No, očito nismo bili u istom filmu, na istoj niti, u istom dahu i nekako mi je sve to izgledalo neizvedivo prošle godine. I da, bilo je baš tako. Ništa se nije dogodilo. Ništa više od pogleda i nekoliko sitnih, ali ne i beznačajnih dodira. I nije bilo među nama vruče zbog godišnjeg doba već zbog one tako dobre jebene kemije među nama. Ode Faca. I ponovno dođe Faca, nove godine, ove godine, novog ljeta, ovog ljeta. I već je nekoliko tjedana u svom apartmančiću, već toliko dana tu u mom gradu, a da ja nisam znala. Jer preselih se, napustih to naselje. Iz nužde, zbog potrebe. I ne vidjeh ga odmah kad je stigao. A on, da me tražio, pitao za mene, za onu susjedu koja ga je prošlo ljeto gnjavila i palila na svom balkonu. I sinoć, ponovno se sretoh nas dvoje. Dvije divlje duše. S jednim te istim ciljem. Faca i ja. Ja i Faca. S jednom te istom željom. Htjela sam seks s njim. Želio je seks sa mnom. Ja sam htjela prirodnim putem, spontano, no dobro ne spontano, već bi nekako isplanirala da barem izgleda spontano, a on, nije želio, već je tražio, zahtijevao. Tek poslije saznah da je oženjen, što prošle godine nije bio. I ne bi me to zaustavilo, ni spriječilo, jer ako mu je vezala ruke, nije kurac, ali...Ali nije mi se svidjelo njegovo razmišljanje, njegovo disanje. Nudi meni Faca prvu svotu i uopće ne znam jeli vrijedno spomena, jeli bitna cijena, stoga ću preskočiti brojke. Da, bilo je nekoliko iznosa. Ni sama ne znam kako smo uopće zalutali na tu stranu, odlutali do tog smjera. Nije dugo to trajalo i svaka njegova nova ponuda bila je, ma ne zastrašujuća, iako su mi se okice okretale od same pomisli na tu svu lovu. I moram bit iskrena i priznat samoj sebi, i tu vama, normalno da sam je u svojoj maloj lijepoj glavici trošila, i potrošila dok je on izgovarao tu svotu. Već sam se vidjela u nekoj drugoj državi, na nekom putovanju, na turističkom brodu, krstarenju, već sam se vidjela s koktelom u ruci, s instruktorom rumbe, sambe, već sam se vidjela obučena cijela u svili, već sam se vidjela u kadi punoj šampanjca...I dobro da me sve to nije odnijelo, otelo. Ona druga strana mozga nekako je bila zdravija, prisebnija, ali i zločesta jer uskratih mi sve to. I nije mi žao sada, što rekla sam mu tako slatko Ne. Nije mi žao. Čak sam ponosna na sebe i na svoju pičku koja mu je odoljela. Nije mi jasno, zašto je tamo otišao, zašto tako daleko ili je sve to zbog njegove krvi, hercegovačke, zbog toga što živi tamo gdje živi, gdje je navikao da dobru pičku mora platit, ili jednostavno ne moli za ništa, tako ni za pičku, već je lakše platit i tako se osigurat, kako od ucjena tako i od nekih manjih posljedica. A mogao je imat. Mogao me dobit, dobit moju pičku, moje sokove, moju guzu. Dobro pušenje. Mogao, ali...zajeba je!
I pričam ja to sve jednom mom, kako da ga sad oslovim, nije prijatelj, a je prijatelj, i više od prijatelja, poput sjene, poput srodne duše, poput ljubavnika, i sve to skupa zajedno čini ga velikim u mojim očima. Pričam ja to, nazovimo ga Stranger, ne baš u detalje, ali ono okvirno, objasnih mu, ispričah skraćenu verziju događaja i na kraju pitam ja njega, jer nisam ni njemu rekla točan tj. zadnji iznos, pitam ja njega koliko bi mi on dao tj. koliko bi uopće platio za jednu dobru pičku, pa makar sve to trajalo pet minuta ili nekoliko sati. Stranger meni, da je najveća lova ili ti iznos ako govorimo u eurima, on je sam izabrao valutu, reče ne više od 500€. Nema te pičke kojoj bi Stranger dao više. Kaže samo jednu novčanicu, koju može spremit, ugurat, već dvije bi bile previše. Ne meni, ne mojoj pički, nego inače tako razmišlja, objasni meni Stranger. Okej, evo još jedno mišljenje. Idemo dalje...Da čujem, tj. čitam sad komentare.
 
NASTAVIT ĆE SE...

Prica ti je mrak,super pises, al to znas i bez mene, ono nemoralna si mozda trebala staviti u navodnike, jer glupo je mijesati sex i moral, opcenito...sto je to moralno, u sexu...ili nemoralno...
i pomislih vec da tobom picka vlada i kad vidi dobar K, ne moze da se savlada, al gle, iz glavice plavice tad PRINCIP iskoci, ponos,inat,,,sto li...i pristedi ti tako par sitnih dusevnih boli...
Da si mu djabe dala, mozda bi i uzivala, da si se prodala, sad bi barem imala...a ovako...ostala si BOGATA; NOGATA!
Porasla ti cijena, postade neprocjenjiva...samo jos da i ti to shvatis...

E zaboravih ti reci, da si zaboravila u onom popisu tipova musterija...recimo JA, platio bi bilo koju cijenu, za picku dobru, njenu, ali krivotvorenom valutom...to je ionako sada in...
Jer ako se vec ona pravi da mi se daje, a za se drzi ono sto je vrijedno, i sve je to privid i iluzija...zasto bi na nju pare trosija....iluzija za iluziju, a svrsit ionako mogu sam, zar ne?

Al da pises jebeno dobro i puno i zivo i socno...stoji!
Ostani vjerna Sebi!

e sorry nisam jucer stigao gledat Umag.... si napravila kakvu scenu tamo? :-)))...Ti bokca kad mi bu kriza fakat ti bum pogledal sve blogove, al srecom jos mi nije sahara :-)

mmmda.nisam neki trgovac ali mi se cini da robu triba najprije viditi,opipati pa onda razgovarati o cijeni..a ima zena kojima je gust platiti..kao i onih kojima je gust...naplatiti..sweet dreams
baby

but,like I said before...novac je ipak najmanja cijena koju mozemu platit.

Takve tekstove sastavit ili si luda il umjetnica?