Ručkić krčkić

Sinoć me čopila čežnja za satarašem: jelom koje volim, a nikad ga nisam sama spravila. Majka bi se ponekad smilovala, ali rijetko. I tak, dođe me meni sinoć, ja na Coolinariku, piše: jednostavna priprema. Hm. Da, jednostavna, ali traje - treba sve to narezuckati, pa krčkati, pa nadzirati... Nema veze. Moja kuhinja je na sjeveroistočnoj strani, uvijek ugodna, uvijek prozračna. Kupila sam i lijepu trakastu zavjesu, s perlicama, intenzivno zelenu. Lijepo je sjediti uz nju dok potiho zvonca i blago leluja. A sa štednjaka - miomirisi!

U jednom trenutku mi prostruji mislima, ima li smisla toliko truda za jedan sataraš za jednu osobu? Oko ponoći. Na samom kraju dana. U već jako kasnoj etapi jednog pristojno dugog života.

Ima. Jer je za mene. Baš samo za mene. Koliko toga inače činimo samo za sebe? Premalo, rekla bih... Puno toga radimo za roditelje, za djecu, za prijatelje, za novce, za mir u kući, za budućnost, za očuvanje dobrih odnosa i zbog navike, tradicije, nerazmišljanja... Ali baš samo za sebe? Tu i tamo neki ponoćni sataraš. Ili kičasta zavjesa u kojoj uživam, zbog koje sam se popela na vrh-vrha lojtre, a bojim se visine, užasavam pače, a nisam to učinila kad mi je curio vodokotlić; valjda zato jer je štednja vode za nešto/nekoga ipak više nego za mene.

Primjećujem da ljudi nekak teško uspostavljaju tu vezu između sebe i svojih postupaka. Kaže meni student "Donio sam VAM knjigu" - svoju knjigu je SEBI donio, za sebe, da mu bude ugodniji i posljedično učinkovitiji rad, da u nju upiše što NJEMU treba; ja svoju imam. Prilagođenu sebi i svojoj ulozi u učionici. A kad bih tog istog studenta upitala zašto se školuje, vjerojatno bi mi ispričao neke svoje ambicije za budućnost. Premda trenutno vjerojatno ide na faks da zadovolji starce i da si ne uskrati šanse za tu budućnost. Ne za sebe. Iako da zbog sebe. Ali, ne vidi on to... Tko zna što radi baš za sebe? Ili radi li išta baš za sebe?

Kaže mi prijateljica, ona voli kuhati kad je zaljubljena; za sebe baš i nema volje. Hm. Ja SVE volim više kad sam zaljubljena, ali uvijek postoje stvari koje volim učiniti samo za sebe, isključivo za sebe, čak i kad sam zaljubljena. I učinit ću ih, kud puklo da puklo, čak i unatoč činjenici da sam u nekoga zaljubljena.

U stvari, kad se usporedim s drugima, ispada da ja puno toga činim baš za sebe: kupujem odjeću koja odražava moju narav i raspoloženja, ne onu koja je moderna i zato dopadljiva drugima; organiziram svoj prostor za svoju udobnost, praktičnost, dohvatljivost i dopadljivost, a ne za izložbu povremenim gostima ili potencijalnim kupcima; družim se s prijateljima i činim im uslugice kad je to za mene, za moj gušt isto koliko i za njihov, a ne zato da netko ne pomisli ovo ili ono... I da, onda neki kažu da sam egoistična; i žao mi je zbog toga, jer mislim da nisam, ni manje ni više od njih samih, nego sam pozorna, a oni žive za neku kulturu odnosa i za tuđa mišljenja, bar više tako žive nego ja. A s druge strane, evo, jučer mi svrati prijatelj i kaže mi "Tvoj prostor ima dušu". Ima. Moju. Jer je za mene.

I eto, podne i pet minuta. Moja savijača je gotova. I možda nekome nema smisla uključiti pećnicu na 28 celzijevaca... Ali za mene ima.

interesantno...i ja imam nekad strahovitu potrebu za satarasem.....al jako rijetko....ko ce tu kemiju shvatit....a drugi dio bloga...pun pogodak...to oko knjige....

Paše sataraš ljeti... Sinoć sam smazala tanjurić, ali većinu sam ostavila za danas, bit će mi prilog uz frigana krilca. Još mi je bolji hladan. MLJAC! :-))

Da, ovo s knjigom... Uvijek se rastužim kad uvidim da veliki broj studenata uopće ne uživa u znanju. Kao da im ne treba! Kao da im više treba taj san o sjajnoj budućnosti... Koji će, nažalost, ostati samo san, bez znanja; ili dobrih i čvrstih i upornih i nekritičkih veza.

ti si pametna....mi nemamo taj osjecaj pripadnosti necemu....na dalekom istoku...juzna koreja i japan....radniku recimo samsunga....kompanija je sve..i bog i partija...on se tako odnosi prema poslu.....u nas svako radi da odradi i zaradi i ode doma...ja prvi,ne kritiziram nikog...i tvoj student...on to kao nesto mora i hoce skinut s kurca....tematika i korist iz iste mu je prolazno

Ne možemo se mi uspoređivati s Istokom - njihov svjetonazor je korijenski i milenijima drugačiji od našeg. Kod nas je u ozračju ta identifikacija sa samima sobom. Ako ona izostane - e jebga, nema tog Budhe koji nas može spasiti!

Razlika između samaca i samica je tome, da kad je žena gladna, skuha si, što poželi u tom trenutku, za minutu, a muškarac ode van pojesti (najčešće)...

mislim da su u pitanju ucenja Lao Tsea ili Konfucija....nemoguce pametnih i stvarnih ljudi svoga doba......jesi cula za budisticko ucenje...ako na svom zivotnom putu sretnete Budhu...ubij te se

ili ubijte njega? ne znam sad.....nebitno.....zenski mozak gleda kako proci sto korisnije a muski kako sto lakse

...a što se tiče znanja i posla, nekome kasnije dođe do malog mozga (naravno, nekom nikada), a kada mu dođe, sve mu se posloži...zato neki idu studirati pod stare dane i najčešće su dobri studenti, jer im je stalo, jer uče i rade samo za sebe, a ne za roditelje ili tko zna koga...

mislim da je tu odgoj kljucan....dijetetu treba usaditi svijest da sve radi za sebe a ne za osmijeh mame i tate i novog bicikla ako prodje 5

Ne, jupileru, ne mogu se pohvaliti izučavanjem istočnjačkih mudraca. Imam prijateljicu koja se deklarira kao budistica i ponekad od nje čujem vrlo mudra načela. Ali JA po njima ne uspijevam živjeti: moja kultura je kultura Zapada, centralne Europe, balkanskog smjera :-))

Možeš ti djetetu usađivat koliko hoćeš, dok njemu samom ne sine, nema vajde

Rođena sam 1961. godine, uhvatila me "šuvarica" - dakle, vrlo rano sam morala donositi vrlo dalekosežne odluke - ali niti ja, niti većina mojih vršnjaka nismo te odluke donosili sasvim odvojeno od onoga "za mene" - točnije, ZNALI smo da to postoji. Čak i kad bi se netko odlučio postati pravnik zato jer je iz odvjetničke familije, ili zubar jer je iz zubarske, uvijek smo ZNALI da postoji nešto što je baš ZA nas i da tome valja naći mjesta u svojem životu. (Usput, ja sam studirala komparatistiku za sebe, a anglistiku za preživljavanje; i oboje sam voljela, ali književnost više.)

ma eto...reko sam par rijeci...pokusavam shvatit...slozila se sa mnom ili ne..taj tvoj student...i ja uz njega i ko zna koliko jos ljudi...smo slika i prilika nase republike i zato nam je drzava bez ikakve perspektive...nije kriv ni Milanovic ni Sanader nego mi sami

Čemu uopće tražiti krivce, jupileru? Ja mislim da je puno važnije skužiti u čemu je problem i onda ga rješavati. Nema to veze s nekom određenom osobom na vlasti, ali ima veze s jednom jako određenom osobom: nama samima. Treba to učiniti ZA SEBE.

Eh, a sad idem pofrigati pileća krilca uz onaj hladni sataraš... a poslije toga taman fino prohlađena savijača, prelivena sladoledom. MLJAC! :-))))))))))))))))))))))

to sto cu se ja popraviti sa 36 objesi macku od rep..

ajd u slast

Kad sam ja išla u školu, bilo je ovako:
...oni, kojima je sve bilo jasno, (i nisu se bili mogli upisati u gimnaziju), išli su u stručne škole, kao Srednju ekonomsku, Tekstilnu, Kemijsku, Medicinsku ili Škole učenika u privredi, ŠUP (možda se nisu baš tako točno zvale), a mi ostali, koji se nismo mogli odlučiti ili smo namjeravali 'dalje', mi smo išli u gimnaziju, tako da smo imali još četiri godine vremena za životne odluke...iako, smo se ipak morali opredijeliti za društveni ili prirodni smjer...ali, nekome je i to bilo malo, pa bi upisali jedan faks, pa onda prešli na drugi...

ja sam upisao i zavrsio faks..da ne idem u rat......

Pa, jupileru i juicy, što god ste učinili, učinili ste ZA SEBE, za neki cilj koji vam je onda bio važan. Neka ste! :-))

Jupileru, mijenjaš se cijelog života, htio ili ne. Pa zašto se onda ne bi malo mijenjao i vlastitom voljom? Evo, ja se s 51 godinom mijenjam zbog viših sila (menopauze, ekonomije, majčine smrti...), ali se mijenjam i VLASTITOM voljom - jer mi je dopizdilo biti ista, jer mi više ne paše, jer vidim da bi mi nešto drugo bolje odgovaralo. Teško je to. Ali je i gušt :-))

(Ne brinite za moj ručak - Zepter suđe je jedan od boljih izuma 20. stoljeća!)