Ručkić krčkić

"Topografija ženskog uma određena je položajem kuhinje. Kuhinja je središte iz kojeg se žena širi i osvaja druge prostore. Kreće od kuhinjskog stola, i ma kako daleko se protegne, nosi sa sobom resku aromu začina. I kad joj svijet ne prija, prati trag mirisa i vraća se onamo otkuda je krenula. Kad se posvadi s mužem, žena se zatvori u kuhinju; kad treba utjehu, sjedne za kuhinjski stol, pred kolač ili kavu. Kad razmišlja, stoji pred otvorenim hladnjakom. Kad stvara, miješa sastojke u umu onim istim mentalnim pokretom kojim umijesi smjesu za tortu.

Žena bez kuhinje je kao selo bez gostionice."

Napisah ovo davne 2008. godine. A ne znam kako, od tada sam uspjela izgubiti svoju kuhinju, a tako i svoju gostionicu: postala sam brza, s nogu, u pokretu. U svemu.

Ali sada, kad sa sebe ljuštim taj brzi život - jer mi ne prija, jer je bio mučan, bezukusan i neveseo - prva prostorija u mojoj kući koju sam uredila jest kuhinja. A u njoj se jutros zbila mala revolucija:

Propuh. Divan, svježi propuh u šest ujutro! Svjetlost. Ptice podivljale u dvorištu. Skuhala sam kavu, jedinu koja je mirisala tako rano, druge su se razbudile tek oko osam, uzela Murakamija, onog koji mi nije lovio pažnju kad sam ga kupila oko Božića, sjela uz prozor i čitala, čitala... I sve je bilo dobro, osim stolice: iako je starinska, s naslonima za ruke, hm... nije prava. A fotelja viška, iz nekog seta namještaja koji je odavno epilogizirao, čami u hodniku.

Odoh po nju. Uvalih se. Jastuk pod leđa, noge na stolicu. Murakami u rukama, kava na stolu. Mačka pored nogu, pas na pragu. U primozgu sumnja: tko je vidio fotelju u kuhinji?

Možda nitko. Ali je dobra. Treba tu biti. Usrećuje me.

I kao što vrhunski kolač nikad ne ispadne takav iz pukog recepta, nego iz nekog sastojka kojeg se drugi nisu sjetili, tako je i moja kuhinja ispala baš kako mi treba.

"U kuhinju uvodiš najbolju prijateljicu; sestru; duhovnu majku. Nekoga s kim razmjenjuješ recepte – ne nekoga tko te bahato podučava, ili ih krade. One, s kojima uz puna usta i blaženi nos, tupkanje noža po dašćici i šištanje pare, postaješ “mi”, na časak izdvojen od svih 'njih'..."

I ovo napisah davne 2008.; a i to sam u međuvremenu smetnula s uma. Ne, nisam uvodila u život bahatnjake i lopove, nego nisam uvodila nikoga.

A prije toga... bilo je svakavih. Muškaraca. O njima sam razmišljala pekući palačinke, negdje oko 10, još uvijek je bilo svježe i zračno u mojoj kuhinji. Nisam se zaljubljivala u one koji bi mi prijali. Ne, mene su usrećivali naporni. To je ona sreća kao kad guliš svježu krastu s koljena. Dolazili su u moju kuhinju gladni ne mojeg bića, nego hrane koju bi im ono moglo dati i onda se skloniti u zapećak: moje erotičnosti, izazovnosti, pokornosti drugima nepoznate. Bujali su kao tijesto s kvascem dok sam ih hranila, a ja sam to voljela, priznajem. Samo, nitko nije hranio mene.

B. me u kuhinji prvi put poljubio. Lakomo, gotovo nasilno, bijesan što mu oko nogu laje mali pas, šaponja još uvijek pun glista, stalno je povraćao. Šaponja i on su sad stari. Ja se ne osjećam tako.

Prisjećam se ponoćnog pomfrita s mužem, u onoj davnoj kuhinji, isto udobnoj, isto s foteljom nadomak, u dijelu koji smo zvali "blagovaonicom", ali zapravo je bila kuhinja: srušili smo zid. Nikad nismo probili vrata izravno na terasu, moralo se proći kroz spavaonicu. On me zaista volio. Najbolje što je znao. Ja tada nisam znala voljeti. Šteta što nije poživio dok naučim.

Sjećam se I. koji je razbio tanjur s graškom jer smo se posvadili usred ručka i onda mi opalio pljusku. Jedinu u mojem životu. Iselila sam ga 2 sata nakon toga. Nitko mi nije toliko osnažio kao on: da, MOGU prekinuti kad je prenaporno. Aleluja!

Tko će sad doći u moju kuhinju? Hoću li mu povremeno prepustiti fotelju? Vjerojatno. Vjerojatno će i sam imati dobrih recepata. I bit će mu važno da u njima uživam. Kao i meni da on uživa u mojima.

A meni onda ništa neće biti teško. Zaista.

"I ja sam, kao i svaka žena, promijenila nekoliko kuhinja. U mojoj današnjoj, još uvijek miriše ona bakina, premda iz moje pećnice nikad ne ispadne onakva mirisava čarolija kakvu bi izvukla njezina pregača. Tu je i ona mamina, ali poboljšana, modernizirana, i puno brža, s manje kalorija. I ona moja jogunasta, u kojoj sam svladala kajganu i smislila vrhunsku pizzu. I ona, u kojoj bih se srela s onim koga sam voljela, iza ponoći, na putu od radnoga stola ili kupaonice prema krevetu; pa bismo sjeli, ogulili krumpir, i zadovoljno prženjem zapahnuli cijelu kuću. I ova, u kojoj volim sjediti uz knjigu, dok na štednjaku tiho krčka nešto o čemu ne mislim... I u kojoj, kada mi dođe, sjeckam, i miješam, i lupam, i smišljam, i ukuhavam, i kombiniram, i stvaram, sve najbolje što znam, sve najbolje što sam našla, sve najbolje čega se sjećam, i sve od čega sam živa, i sita, i gorda, i što volim..."

(2008. godine, esej za emisiju "Riječi, riječi, riječi" 3. programa Hrvatskog radija)

meni nije jasno da ima žena koje ne vole kuhinju i čarolije u njoj...

tkt, kad se sve zbrkalo: kuhinja je postala simbolom ženskog poniženja i potlačenosti, zaboravilo se tisuće godina evolucije tijekom koje je upravo ondje razvijala svoju kreativnost i stjecala snagu i moć. Zato su danas tako dodvorljive upravo ondje gdje ne bi trebale biti: u krevetu. A bojim se, i nekreativne, također u krevetu.

da, potpuno dobro razmišljanje!

žena u kuhinji, mit.

tek pojavom tv-a započeo je raskrinkavanje tog mita.

odoh u kuhinju ! čistim ju onak po pravo....a bit će i papice !

dobra kuhinja i žensko, izuzetak nikako pravilo.

Ajde dalje, krelec, da uvidim i muški uvid.

Uslast, tkt! :-)))

sigurno će sve završiti na kuhinjskom stolu,čim je muško tu ! u slast ! he he

dok sam jeo jela kuhana ženskom rukom,
u svojoj naivnosti vjerovao sam da tako mora biti.
da jelo služi isključivo kao sredstvo preživljavanja.
danas znam da se u jelu može itekako uživati.

sad moram, ali stvarno moram ići.
ne želim da se shvati kao provokacija,
ali dubine me vuku.

Dok sam bila mlada i naivna, mislila sam da je vrhunac muške domišljatosti u roštilju. A premda tu domišljatost dan-danas cijenim, mislim da mogu voljeti jedino onog muškarca koji se zna ponašati u MOJOJ kuhinji ;-))

(Usput, seks na kuhinjskom stolu - mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm!)

A za koga je podrum? Za mišove?