DayWalker

Zašto uvijek dolaziš do mene kad je hladno, zašto dolaziš s kišom, zašto dolaziš sa zvukom gitare, sa žicama koje sjetno trepere?

Otvaraš škrinju prošlosti u koju sam te zavorio, vraćaš se, podsjećaš me, uvijek u trenucima kad te najmanje trebam.

Kad mi mozak kuha, kad sam umoran, kad su mi vjeđe teške, kad želim jedino san da me svlada, da ne mislim, da se ne sjetim.

Od svega oko mene, jedino je tvoj lik jasan, lebdi po mojoj sobi, miriše kao nekad, smije se glasno, mami me.

Tada ti ponovo padam pred noge, koljena popuste pred tvojim likom, naklonim se i osjetim želju da vratim vrijeme.

Uvijek kad mi dođeš, sa zvucima gitare, poželim vino, poželim da noć zauvijek traje, da me ujutro tvoje sjene ne napuste.

jos jedna skoro pa narodna, a kaze od prilike ovako: "secanje je smesna lupa koja male stvari preuvelicava", znas sta kazes samo sebi kad ti tako dode: fuck off od mene sjecanje lijepo do boli da je valjalo ne bi bilo sjecanje, sve je onako kako treba biti, a bit cu hrabar jer nemam izbora...

hmm...ovo osjećam.