PONEŠTO O SVEMU... ili... ZAPISI O KOJEČEMU

Link
Da li je čaša polupuna ili poluprazna?
Pitanje staro koliko i ono o kokoši i jajetu.
Kažu da se po odgovoru prepoznaju optimisti i pesimisti. Je li baš tako? Zar nisu oboje u pravu? I samim tim realisti? Jer vide jednu te istu stvarnost, doduše na različite, čak oprečne načine.
Zar nije jednako važno uočiti i ono što nije, što nedostaje, a ne samo ono što jest? Da li je to stvar stava, svjesnog izbora ili duboko ukorijenjenog nesvjesnog? Da li možemo birati, a ako možemo, hoćemo li?
Na stranu čaše, što je s ljudima? Čitamo li, slušamo, gledamo, prosuđujemo, previđamo, zanemarujemo, opraštamo….s predumišljajem? Onako kako želimo da bismo igrali ulogu koju smo odabrali, da bi drugi igrali ulogu koju smo im dodijelili. Uvjeravaju nas da vježbom možemo izmijeniti scenarij. Naučiti novi tekst, promijeniti zaplet pa čak i kraj. Pitam se samo kolikima je to uspjelo?
Meni nije. Ili bih trebala reći još nije? I sad bih se trebala osjećati krivom, nesposobnom, lijenom, neambicioznom….jednom riječju loše?
Primjer 1: Kako god okrenem, za mene je čaša najčešće poluprazna

Primjer 2: Prvo sam vidjela žute zube, a tek onda naučila vidjeti crna šišmišova krila.

Primjer 3: Opraštam onima koje volim. Ako više nisam u stanju oprostiti, to je siguran znak da sam prestala voljeti.

ako sam žedna, poluprazna je. ako nisam, polupuna je.
tak vjerojatno i sve ostalo gledamo

(lajkala bih zapis, da mogu :)

to što nosim naočale pomaže, ali ne mijenja činjenicu da sam kratkovidna.. :)

Meija, negdje sam pročitala i ovo: ako je čaša bila prazna pa smo nešto ulili, onda je polupuna, a ako je bila puna pa smo otpili, onda je poluprazna....što bi značilo da trebamo znati što je bilo prije....kao i kad donosimo sudove o ljudima s predumišljajem :))

ponekad znati kaj je bilo prije i nije najbolje. a opet drugi put dobro je. jako dobro
sve može biti ovak ili onak. a kak bu, uglavnom ovisi o nama samima

blago životinjama jer i dalje imaju instinkte :)

16:00....vikeeeeeeeeeeeend..čitamo se :)

npr. prijateljicu volim....i opraštam joj kašnjenje da bi ona i dalje bila moja prijateljica i igrala ulogu koju sam joj namijenila...
zato smo tako slijepi kad smo zaljubljeni, jer to želimo :))
znači li to da ipak biramo? ili ipak postoji gen koji uvjetuje da li ćemo gledati ono dobro ili loše...
ma nikak da s tim izađem na kraj :))

Mei, još jedan vruuuuuuući vikend....
evo opet mog pesimizma na djelu :))

zaključak: nepopravljivi sam pesimist i nijedna od pročitanih knjiga popularne psihologije mi nije pomogla iako vjerujem da u svemu ima nečega, ali da ne pali kod mene, još ne…

znači i da sam majstor za brigu, jadikovke i prigovore...
trebala bih to staviti u profil da ne navodim iskričare na pogrešne dojmove :)

http://www.youtube.com/watch?v=rLYtwtT4lZY&feature=related
mali doprinos za blog:))
sa mobića...

hvala LH, krasan link...
ljubav je rješenje za sve....ili skoro sve :))

mogu čekati da mi kurije oko na malom prstiću namigne...da li sam optimist
ili ...
:)))
cesta zove...

LH, sudeći prema tvojoj energiji, tebi bi se to moglo desiti, meni ne :))
uživaj u vožnji...

ili ću dočekati ili ga natjerati da namigne
treće opcije nema:))
sa ovim ćevapima je teško tipkati
dok vozim bic
:))