inženjer zvonimir
dipling mi je nekidan očito
jednu lekcijicu nekom drugom al gledo je mene za
to vrijeme čitavo vri.
to nije bila lekcija iz života opčenito il u širem smislu
kakvu sam očekivala po
difoltu
ne
to je bila lekcija iz
fizike i
kemije
uzeo je svoje moderno povečalo i
svesvjetlečom pažnjom sam i ja
isto kibicirala tu
obojadisanu žarulju
ja nikad nisam vidla tako
malenu žaruljicu
a skroz sam stisnula kapke i kroza trepke sam opet vidjela istu
žutu točkicu
reče on
dođite, izvolte pogledati i vi ako mi ne vjerujete
evo, vidite li
ovo ovdje?
a ja
ja sam ga preko gustog gustog mesa
da ne kažem i debeloga
puta
dva tri puta
ko baba babu
pogledala
prek plota
stisnutih trepavica
a kasnije netom mi je bilo
ali tako neuneugodnoglupo
ježim se još odtog
dobro da nisam reko, sricala njegova slova
al riječi sam si ponavljala
a sve kako slijedi
rubni dijelovi gradova
rubni djeli grada
overflou
dvedvanajstineke
Link
07.07.2012. u 16:06 | Editirano: 07.07.2012. u 16:08 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara