Ručkić krčkić

600 MINUTA S TAJANSTVENOM_TIPKACICOM




Iskrica je potaknula mnoge ljubavi, brakove, pjesme, priče, romane, ali i skandale. Neupitno najoštriji konkurent Facebooku u Hrvatskoj a i šire, od Europe do Australije, ovaj je portal postao važan dio hrvatske kulture. Zapitali smo se tko su ljudi s Iskrice, tko su oni zbog koje je posebna? Odgovor smo odlučili potražiti kod nezaobilazne blogerice pod nadimkom Tajanstvena_tipkačica, od milja prozvane TT, popularne zbog svojih trominutnih blogova kojima animira društvo tijekom cijelog dana. Proveli smo s njom 10 sati učeći o tajnama virtualnog života.

Kad smo u 7 ujutro pozvonili na vrata skromnog stana, otvorila nam je užurbana punašna žena srednjih godina, sivkastoblijedog tena i nepočešljane kose, s mobitelom u ruci. Rukom nas je pozvala da uđemo, izvikujući u telefon "Ma ne, to ti je ona samo pod drugim nickom, čekaj, došli su mi novinari, budem je ja cimnula s onog mojeg rezervnog kad stignem. Idem sad, nemam vremena, čujemo se! Eh, da, javi i njoj neka dođe komentirati... Da, pod pauzom, dobro..."

U sobi je blještao laptop s Iskricom na ekranu, naravno. "Sad samo čitam što se pisalo noćas, nisam se ulogirala", objasnila nam je TT. Brzo je sklopila kauč na razvlačenje i ponudila nas instant kavom. Kroz pritvorena vrata nazirala se spavaća soba. "Tu su mi kćeri", rekla je. Vrlo se ponosi djevojkama. "Ambiciozne su", kaže. "Jedna želi biti frizerka, a druga proučava tursku kulturu." Jesu li i one na Iskrici? Samo se tajanstveno nasmiješila.

Dok smo mi pili kavu, TT je munjevito tipkala SMS-ove i prelistavala iskričarske blogove, istovremeno se češljajući i pripremajući djeci doručak: mramorni kolač iz Konzuma i Cedevita. Za 15-ak minuta smo već bili pred njenom ustanovom (podaci poznati redakciji). Sa zanosom nam je pričala o svojem poslu: "Volim kad je sve čisto i uredno, volim nositi kutu, volim rad s kemikalijama... Ali najviše volim to što ima jako puno slobodnih računala", nasmijala se, ulazeći u prazan ured. U hipu je ispraznila koš, sprejem dezinficirala radnu površinu, uključila kompjutor i krenula u akciju. "Tako možeš imati koliko hoćeš profila a da te ne prokuže", objasnila je. "Laptopovi su najbolji, oni su na wirelessu, ne treba ti uređaj za mijenjanje IP adrese."

Divili smo se kako brzo skače iz jednog profila u drugi i tipka jetke komentare. Ima mišljenje o praktički svakoj temi i svakome uspijeva ukazati na nedostatke.

MI: Čuli smo da ste vrlo aktivna lobistica na Iskrici?
TT: Da. Netko mora, a većina se ne želi zamjerati, boje se promoliti nos da ne dobiju po njemu... Gluposti! Pa ovo je VIRTUALA: tu nema mjesta za one koji to ne shvaćaju. Evo, pogledajte ovu vegu, znam joj ime i prezime, izguglala sam je, sve što piše o sebi, sve je istina. Pa što će njoj onda virtuala? Što takvi imaju raditi ovdje? Zašto ona ne živi svoj život tamo gdje se živi kako ona živi, a ne ovdje, gdje dođeš biti netko tko nisi, živjeti neki drugačiji život, igrati se, podjebavati, ne?
MI: Jeste li ikada uživo upoznali nekog s Iskrice?
TT: Nisam luda! (Smije se, ali se naglo uozbilji.) Takve koji hodaju po kavama i roštiljima i onda se još hvalisaju na blogu treba iskorijeniti. To nije poanta virtuale, u virtuali treba sve biti kao na filmu, znate kako se ono kaže, larger than life ili tako nekako, svi su ljepši, važniji, imaju veće kuće, aute, bolje se provode... Što će mi nekakvo smeće iz svakodnevice?
MI: Kako vi usklađujete svoj stvarni život s virtualnim.
TT: Vidjet ćete (Smije se.)

Iz hodnika se čuju koraci pa TT brzo gasi računalo i izlijeva izuzetno smrdljivu tekućinu na prozorsko staklo. "Tako će brzo opet van", šapće nam. U ured ulazi muškarac poznat javnosti, iznenađeno nas pogleda, a onda klimne našoj Iskričarki i kaže, "Aha, danas je onaj vaš dan."

Do otprilike 11 TT je marljivo koristila računala u nizu ureda, a onda nas je povela u park i iz torbe izvukla svoj prijenosnik i užinu (također mramorni kolač i ostatak jutarnje kave u termosici). "Sad ću ja njima malo zapapriti jednim trominutnim", veselo namiguje. U tren oka istipka naslov koji ironizira neki drugi, zalijepi komentar s nekog trećeg, ulogira se i sa svog smartphona i zapodjene virtualni razgovor. Komentari samo pršte, a ona se prebacuje s jednog stroja na drugi i potiče. Čim uoči da je napetost splasnula, logira novi lik za komentiranje ili piše novi zapis. Međutim, pauza je ubrzo gotova, a TT na brzinu šalje SMS-ove kolegama i kolegicama lobistima kako nastaviti dok se opet ne dokopa nekog kompjutora.

"Najbolje mi je u noćnoj smjeni", kaže. "Onda mogu dati sve od sebe, zatvorim se kod IT-ovaca i samo šibam s jednog stroja na drugi. Ako mi se da, naravno. Uglavnom mi je dovoljan još samo jedan rezervni nick da razvijem temu."

MI: Kako kreirate svoje virtualne likove?
TT: Uglavnom tako da ismijavam neki drugi virtualni lik. Jasno, uvijek sam prepoznatljiva, jer ja imam karaktera, imam kičmu, a ne kao neki ljigavci.
MI: A privatni kontakti? Jeste li u njima otvoreniji?
TT: Zašto bih bila? Ovdje svi hoće neku romansu, avanturu, a ja se pravim teško osvojiva. Ne NEosvojiva, ali... (Namiguje.)
MI: Kako vaš suprug gleda na vaše aktivnosti na internetu?
TT: Nema on što gledati, nismo se vidjeli godinama, osim na MSN-u.
MI: Jeste li se ikada zaljubili u nekoga s Iskrice?
TT se snuždi. - Ah, bilo je i toga, ali samo na početku, dok sam bila neiskusna. Okrutan je to svijet i nema smisla biti iskren. Ovdje je najvažnije da drugi budu ljubomorni, a ne da stvarno nešto počneš.
MI: Čuli smo da se bavite i političkim aktivizmom, da se zalažete za prava vjerskih manjina, intelektualno zakinutih, a osobito za prava majki u virtualnom svijetu?
TT: Da, da, ali ne zapravo, nije me briga, neka se svatko bori sam za sebe, meni samo idu na živce ovi koji o svemu i svakome imaju neko mišljenje, pa onda po blogu razvlače neke svoje rasprave, nekakve "argumente"... Pa nismo u Saboru!

Do 16 sati TT je napisala još 12 blogova i sakupila ukupno 481 komentar. "Zna biti i bolje", rekla je, "ali danas me vi malo dekoncentrirate". Na poslu je ostala sat vremena duže jer se neočekivano ispraznio jedan ured s dva računala. "To pišem u prekovremeno!", veselo je uskliknula, skidajući još uvijek besprijekorno čistu kutu.

MI: I kako ćete provesti ostatak dana?
TT: Ako cure nisu ništa skuhale, donijet ću nešto gotovo iz Konzuma i onda na Iskricu. Neću se odmah ulogirati, moram vidjeti što se pisalo dok me nije bilo. Onda ću nazvati nekoliko svojih da dogovorimo strategiju za dalje. Ako dođe marta-marta, zabava je osigurana! Ta žena mi stvarno ide na živce, nikad ne znaš kad će doći, a bez nje, vege i babe je dosadno, moram napadati neke bezveznjake, a ti se odmah uvrijede i odu. Glupani!

Ostavili smo našu Tajanstvenu_tipkačicu pred zgradom u Novom Zagrebu, zapanjeni koliko energije izvire iz te inače sasvim skromne pojave. Iz ovog hektičnog radnog dana izvukli smo važnu pouku: ne sudi knjigu po koricama! Jer, knjige su out: sad je in virtuala, u kojoj je sve moguće.

E, bas sam se opet slatko nasmijala...TT je zakon...hocu nastavke, ko Gricka vjestica :)))

eh...
Baš su to bila dobra vremena...

Nisam vam ja lanenka pa da od svakog lika radim kroniku.

Doduše, mogla bih možda nešto nažvrljati o zaslužnoj kroničarki iskričarskih vremena... Onak, u junačkom desetercu.

Uh, nisam ni primjetio da pišeš...uvijek se pojavi neka životinjica i par rečenica i ja to ne kliknem...od sada ću kliknuti...

bože, meni je ovo sve prestrašno

"Ovdje je najvažnije da drugi budu ljubomorni, a ne da stvarno nešto počneš."

Da nije istinito, bilo bi urnebesno smiješno. :)