kO To tamo piše

Izvadak iz ljetopisa
Sinoč sam bio ružan kao Svijet. Svatko prepoznaje ružnoču. Često je izbjegavamo gledati. Od nje se sastoji ljepota ali u uredno složenoj cjelini. A ispod ružnoče su glupi krugovo i točkice. Oni su nam dosadni zbog jednostavnosti. Kreču se kao što i izgledaju. Bezsmjerno. I to je valjda to. Ostalo je kombinatorika, navika, poklapanje očekivanja, raspoloženje, utjecaj, genetika, zrak, voda i meso. Sve je lako znati kad vidiš.
Pisati ili čitati pitanje je uvijek. Kako da se trošim ? Pisanje je duže a nakon njega je čitanje bolje. Samo treba biti strpljiv. Kasnije to više nije strpljenje nego radni ritam i kreče se samo po sebi bez guranaca. Baš ko na traci i vodi te tamo gdje još nisi bila. Pritom je olakotno pratiti tragove. Uvijek ih ima pa razumiješ da si ih znao. Tada se več usuđuješ zapjevati & gle..popunjavaš prazninu posloženim točkicama.( I to znadeš !?..) Sa pjesmom nisi sam. Počinje rasti cviječe, stvara se plodonosni vjetar i dolaze turisti sa suncobranom ili motikom u ruci i ti se pitaš kako si se samo usudila ..
Sada se odmori malo tu u novom prostoru ,umorena ljepotom, sve leži na tebi i pusti im neka te njuše. Dobro ih osječaš . Oni te donekle znaju . Otkrivaju tvoje pixele koje si i sama otkrila dok je sve još bilo pusto. Stiči če princ, konjanik, osvajač pitomog . Razbježat če zaslužne turiste i nadjenut če vam ime. Eto, do tada spavaj i pred buđenje prosanjaj pismo najave poslano pri kraju putovanja po tragovima.