PONEŠTO O SVEMU... ili... ZAPISI O KOJEČEMU

Link
Oduvijek sam mrzila ljude koji vole sebe. No dobro, mrziti je prejaka riječ. Previše dramatična. Naravno da ih nisam mrzila. Ali sam imala taj neki osjećaj nerazumijevanja i netrpeljivosti. Koji je vjerojatno prikrivao iskonsku, a nezadovoljenu potrebu da ne samo budem voljena, nego i da volim. Sebe. A nisam. Zašto? Tko bi to znao.
Nekako je to nevoljenje usađeno u mene. Genima, majčinim mlijekom, odgojem… Nitko mi nije direktno govorio, ali odrastala sam u okolini u kojoj su odgovornost i žrtva daleko na vrhu liste vrijednosti, a ljubav prema sebi poistovjećena sa sebičnošću i hedonizmom uvjerljivo na dnu.
Možda će ovo nekome biti predmet sprdnje kad žena s gotovo pola stoljeća iza sebe ustvrdi da još uvijek ne zna voljeti sebe. Možda će biti smiješno i generalizirajuće ako pretpostavim da to muškarcima mnogo bolje uspijeva nego ženama. A možda je to samo evolucijska istina. Ili možda krivo pretpostavljam jer mi se čini da muškarci mnogo bolje znaju ugoditi sebi. A ako nekoj ženi to uspijeva, onda će čak i druge žene u tome vidjeti samo nešto loše. Jer su opet tako programirane. Ili možda ugađanje sebi nema nikakve veze s ljubavlju prema sebi.
Možda je ljubav prema sebi samo izmišljotina novijeg doba. Propagirajući kako prvo moramo voljeti sebe da bi mogli voljeti druge. Što bi nas trebalo opravdati u različitim situacijama. Opravdava li nas? Da li sada kad više volimo sebe, više volimo i druge? Ne bih rekla.

Baš si to lijepo i iskreno napisala :) I meni je dugo treba da se zavolim ovakvom kakva jesam, i nije uvijek lako. Ali je činjenica da smo često prestrogi prema sebi.. i točno, oni koji si ugađaju, ti se više vole. Iako pod ugađanjem sebi ne mislim na pušenje, alkoholiziranje, dorgiranje, takvi se ne vole..

zapravo te "voljeti sebe" uči kako voljeti drugoga. to je način, a ne stanje.

da, teško je napraviti razliku...
isto je i s "novom" pedagogijom, propagirajući razvoj samopouzdanog djeteta često stvorimo razmaženo derište...
teorije su dobre, ali očito nešto s praksom ne štima :)

Ger, da, trebalo bi biti tako....
većina nas ovdje je uvjerena da znamo kako voljeti i sebe i druge, a opet ponašanje mnogih to demantira....

dosljednost i iskrenost ne stima.
ak si ljut a glumis da nisi, tko će ti onda vjerovati kad iskreno hvališ i podstićeš?

Srčeko, ja ne bih upotrijebila za sebe riječ - volim sebe. Jednostavno sam prihvatila sebe takova kakva jesam. I sa 6 kg viška, i inim drugim fizičkim drangulijama. To bi i mogla popraviti, ali jednostavno, želim biti ja sa svojim nedostacima. Isto tako i s svojom osobnošću. Prihvaćam sebe. Ono što mogu, trudim se popraviti ...a što ne ide...Ovakva kakva jesam mogu još uvijek čuti, vidjeti i razumjeti druge. Ja to pojasnila na svoj način ;))

isto kao i kad se pozivamo na svoja prava, a zaboravljamo na obaveze....
očito je problem današnjeg čovjeka neuravnoteženost...

ja tebe volim čitati. se to računa? ;)

naravno Purpurna, ali još uvijek se lomim u postavljanju granica...
srećem ljude koji pod krinkom prihvaćanja sebe takvima kakvi su ne čine ništa da bi eventualno nešto promijenili nabolje...
koliko je samo takvog "samozadovoljstva" u profilima u odgovorima tipa ne bih na sebi ništa mijenjao jer to onda ne bih bio ja...
to je uvijek dvojaka poruka: voli me takvog kakav jesam, ali i nisam spreman učiniti ništa zbog drugog :)

Meija, naravno da se računa :)
dapače, to što me voliš čitati ne znači da voliš mene jer me ne poznaješ...
tako bi trebali postavljati i kritiku...

nije problem u voljenju sebe, problem je što neki vole samo sebe..

Ger, točno to....a ja se mučila s objašnjavanjem :)

srce, ne ograničavam se samo na jednu ljubav. to kaj te ne poznam, ne znači da te ne mogu voljeti kao simpa blogericu.da si mi frendica, opet bih te voljela, ali na drugi način :)

Meija, baš tako....što te jednako tako ne bi sprečavalo da npr. ne voliš ako kasnim (iako ne kasnim:)

ha, skliski teren :)
u ljubavi se štošta oprašta ;)
a kad se više ne oprašta, onda je i ljubav načeta....

Kada nekoga volimo svim svojim srcem, bilo da je ljubav uzvraćena ili nije, vrlo lako je izgubiti sebe iz vida. Ipak, iako je ljubav prema drugome vjerojatno najčudesniji osjećaj koji možemo imati vrlo je važno ne zaboraviti voljeti sebe

– Nemojte trošiti energiju na mržnju. Mržnja odnosi previše truda i vremena, a beskorisna je. Mnogo je korisnije i ugodnije nekoga voljeti.

odnosi energiju, brojček...i ureže se u tijelo

hm, da....u ljubavi prihvaćaš da netko kasni (kad sam već kod tog primjera),
ali onda bi i taj drugi koji kasni trebao zbog ljubavi nastojati da ne kasni ili kasni što manje...
a ne se opravdavati s onim takav sam kakav sam itd....
nekako smo se počeli povoditi za onim "voli il ostavi", najlakše je tako i onda cmizdriti kako nas nitko ne voli (osim nas samih :))

nevoljenje

Desetko, naravno da je bolji izbor voljeti, ali to je neusporedivo teže... :)

a gle srce, svi mi imamo neke osobine koje se drugim ljudima moraju se sviđati. pa i kašnjenje, na koje btw dobijem mlade
dobitna kombinacija je u prilagodbi i svjesnosti da i mi nekog drugog svojim ponašanjem živciramo.
i da, važna je brojčana ravnoteža (mana/iritantnih) navika s obje strane :P

meija veliš ureže se pod tkivo
bemti vrapca
– Sebe volite više nego bilo koga drugog. Sa sobom ćete sigurno provesti ostatak života, s drugima je to uvijek upitno. Jednom kada prihvatite sebe i svoju unutarnju prtljagu, bit ćete bolje društvo osobama oko vas. Ne možete očekivati da vas drugi poštuju ukoliko sami sebe ne poštujete

*ne moraju

Misli lete i shvatih da bi komentar bio predugačak :O:O Pokušat ću jednom rečenicom. Sebičnost često nije sebičnost nego poznavanje vlastitig granica djelovanja, voljeti-cijeniti sebe jest prihvaćanje sebe ali isto tako i spremnost na neke ustupke ili promjene koje neće dovesti do anksioznosti. Ajmeeeeeeeeeee :-)))) Još nešto naučih da je kašnjenje "bolest" i nema veze s ljubavlju ;-)

točno brojček, ali tanka je linija razdvajanja između ljubavi prema sebi kao bitne za emotivnu ravnotežu i egocentrične koja je stalno u neravnoteži

Leptirice, a kaj ak je to kašnjenje samo jedan minus, a toliko drugih stvari je u plusu? da li je i onda kamen spoticanja?

Meija, ako ti dođem u goste, a kod tebe se izuvaju cipele, ja ću to učiniti - zbog tebe,
bez suvišnih priča kako se kod mene nikad ne izuva, kako je to bez veze i kako istraživanja pokazuju da mnogo više prljavštine donesu ukućani nego gosti...
nije problem u našim manama itd. nego u dobroj volji da se borimo s njima sami kako bi onda od drugih mogli očekivati da nas razumiju i toleriraju ako u tome ne uspijevamo...
i naravno, ravnoteža je bitna :))

Meija, niti slučajno :-)))) Prihvatim tu osobu i znam da će kasniti, kao što znam da ću ja doći barem pet minuta ranije. Potrebno je samo vrijeme da to prihvatim.

meija iz prakse,
Kada sam zaista počeo voljeti sebe shvatio sam da sam uvijek, u svakoj prilici, na pravom mjestu i u pravo vrijeme, te da je sve što se događa ispravno – od tada pa nadalje mogao sam biti miran. Danas znam da se to zove POVJERENJE.
al sam naučio voljeti druge.više iskrenije i osjećajnije

Leptirice, imaš pravo, čini mi se da su i moji komentari dugački i pomalo konfuzni,
što samo znači da pokušavam uhvatiti misli koje lete, bez donošenja konačnih stavova i zaključaka...
jer mislim da na tome, tj. ljubavi prema sebi i drugima ionako moramo doživotno raditi :))

Nadovezala bih se na komentar autorice, da u tuđem prostoru prihvaćam ponašanje domaćina kao što želim da se poštuje moj prostor. Po meni se svodi na onu staru "Ne čini drugom što ne želiš da čine tebi" :-)

srce, misliš kao bosonogo uvažavanje? :)

nekako sam s godinama naučila da je bedasto rasipati se tamo gdje nije potrebno jer se ništa neće bitno primijeniti. jer mi se ne mijenjamo, samo se prilagođavamo. u ime ljubavi. a onda u jednom trenutku nam zbog deficita ljubavi ta prilagodba lagano dopi*di i počnemo, npr, opet kasniti.
zato nekak mi se čini da je jednostavnije prihvatiti te male "gafove" i furati dalje. jer barem onda nema iznenađenja

Srceizlato ovo su razgovori prek ekrana i to ugodni :-)

Meija, e sad si pogodila ko prstom u pekmez... :)

Meija i sridu :-))) Nema rasipanja energije na malim stvarima :-)
Moram offf, baš sam uživalaaaaaaaaaaaa :-) Pozzzzz

Leptirice, hvala, zato sam ovdje, da bih nešto naučila o sebi i drugima...
u ugodnom razgovoru :))

Leptirice, koliko u takvom ponašanju ima očekivanja zbog nekakve forme koja bi trebala jednu od strana zadovoljiti?
o primjeru-ak mi je srce draga, totalno mi je nevažno da li bu skinula cipele ili ne...a ak mi nije i rado bih rekla kroz zatvorena vrata "nema nikog doma", e onda mi bu svejedno ak i bosonoga hoda na vrhovima prstiju

joj kak mi je super ispal pekmez od marelica ove godine :)))

Meija, znači ne moram skinuti cipele, al budem ti ipak draža ak znaš da sam to spremna učiniti :))

pa onda možda dobijem jednu teglicu :))

ak mi doneseš čokoladu, onda buš mi draža i s cipelama na nogama :))

a pekmez...fakat sam naletila na super marele, još mi je u planu od bresaka, kasnije naranče i to je to :)

krasno, ja se nadam dobiti kupine :))

pa možemo razmijeniti ...

si ikad radila od bazginih bobica? SAVRŠEN okus! :)

mi ti doma tak delamo...mama i ja slatko, moje i njene frendice kiseliše, pa se đoramo :))

nisam...vjerujem da jest, ako je tako dobar kao sok od cvjetova...

još bolji. kao od borovnica pa još duplo finiji. super za palačinke. ak oćeš recept, šaljem :)

grem off...čitamo se (nadam se ne za mjesec dana ;)

mah-mah :)

pošalji....molim :)
idem i ja, lijepi pozdrav....

kasnim(((
no ljubav prema sebi nikda ne znači egoizam
ljubav prema sebi samo znači da nismo otirač i nečija zlatna ribica ili sluga
ako nas neko poštuje, usput vrednuje i naše vrijeme, neće kasniti, mi neke stvari možemo opraštati ali neke ozbiljnije propuste i ne..i bitno je to napraviti bez grižnje savjesti i preispitujući se..možda ipak ovo ili ono
svako od nas je drugačiji, međutim ljubav prema sebi ne uključuje bezobrazluk, neosjetljivost i neuviđavnost prema drugima
a oni koji su takvi prema nama jednostavno više nemaju svoja mjesta u našem vremenu. mislima ni okolini