Mic, mic...

...polusnena, puše bura, izlazim u spavaćici na prednju terasu i isti čas mi dolazi u susret, Ksenica, proteže se, negdje je spavala u blizini i vrebala trenutak, kad ću se pojaviti na vratima...vrijeme doručka...a nije ni čudo, jer joj je trbuh ogroman...a i apetit...
...ova se cura treba poroditi svaki čas...veliki trbuh, na malom tijelu...mora da je i naša Mrljica tako izgledala, jer je sigurno, da je i ona imala leglo, najmanje jedno, jer je tada već imala godinu dana, kad smo se mi ovdje srele i zaljubile, a mačke se u divljini počnu pariti, najkasnije sa 6 mjeseci...uzmimo u obzir, da je bila mala i zakržljala...svejedno sada, jer smo nju dali sterilizirati na licu mjesta, jer se dala uhvatiti, prije nego je otputovala u Ameriku, ostvariti svoj američki san...

...dajem joj konzervu, jako voli, jer ima i malo graška, iako, po koji graškić ostane na tanjuriću...ispadne iz usta...inače, imam cijelu seriju mačjih tanjurića, sve jedan ljepši od drugog, porculanski tanjurići, iz tko zna kojih rasparenih servisa, koje redovno perem vani, sa šmrkom, da ne opterećujem septičku jamu, s otpadnim vodama...

...Ksenica odlazi, nakon što smo se pomazile...začudo, ja ju mogu dirati, ne grebe me više...valjda se više ne boji...iako sam još uvijek oprezna, sa Ksenom, nikad ne znaš te autistične mace...ili su samo prestrašene, jer su ih tjerali...odlazi negdje...u zadnje vrijeme vidim aktivnost, u smislu proučavanja prostora i terena, čak je bila u kući, u spremištu...valjda traži sigurno mjesto, za roditi...ali svakako neće u mojem spremištu...

...zatvaram vrata, kadli se pojavljuje Žućo....moj dragi mali dečko, koji se jaaako voli maziti...iako, jučer je bio jako bolestan, nije htio niti jesti, imao je strašni proljev, vidjela sam mu šupkić sav crven i natečen, a bio je i nervozniji nego inače, iako se još uvijek htio maziti...
...e Žućo je opet gladan, ali ne jede prije nego dobije dozu maženja...inzistira na draganju, mali siledžija...onda sam mu dala zdjelicu, punu suhe hrane, bolje je za proljev od konzervica...dosadan je, samo bi se mazio...mazim ga, perem ruke, pa opet mazim, perem ruke i tako redom...već mi je dosadio, ja čučim, a on se baca da ga dragam po trbuščiću, baš mi je neugodan, taj čučečki položaj...on mi izgleda, kao jako mlad muški mačak, još totalno nerazvijen, s velikim nezgrapnim šapama i mršavim tijelom...ali, nikad ne znaš ovdje, kod mora, u mediteranskoj makiji, pod tim ekstremnim uvjetima, oni su preko zime, više gladni nego siti...ali sam sigurna, da je nešto u rodu s Mamicom, jer je tako mazast, a ona je proizvodila takve primjerke...to bi značilo, da je i Mrljici u rodu...

...Renata dolje hrani, macu (koja se pojavljuje već godinama), crno bijelu, Sekicu No.2, jer je No. 1 umrla prošle godine (pisala sam Blog o njoj)...ova je isto mazasta, ne jede bez maženja, a Renata ju je sasvim posvojila...
...ima razmuljane i isisane sisice i to sve, mora da hrani dosta mačića, a čini se da joj trbuh opet raste...tko zna šta će biti sa svima njima...mi se uvijek nadamo, da im trbuh raste od puno hrane, ali u srcu znamo, da su trudne...grozno, a ne možemo ništa poduzeti, jer ju ne možemo niti uhvatiti, a kamoli odnijeli na sterilizaciju...a i uvijek su trudne.

Nije ti dosadno ;-)
Eh Yui, kad bi bilo više takvih ko ti, ne bi bilo beskučnih mačaka....nije da nas nema ali premalo nas je...ipak mačke valjda zadovoljnu predu iiiiiiii mole bogamačjeg da što duže ostaneš:-))))

Ksena jeopet došla jesti...ta mala ne prestaje...a ja kupujem vreće Whiskasa i Pedigree krokantina...neka, nek jednom u životu znaju, što je jesti normalno, imati punu zdjelu hrane i uvijek imati svježe vode u zdjelici...uvijek si mislim, bar će lakše preživiti zimu u ovim ekstremnim uvjetima...ali onda, stalno su trudne, samo se pare...čemu...ali, ja ne mogu drugačije

Bis, postoje i drugačija mišljenja...da sprečavamo majku prirodu, da se pobrine za njih, da krepavaju od gladi i bolesti, jer se ionako, stalno pare...ali, ja ne mogu to gledati

...u stvari, gledajući realno, ja to radim zbog sebe, jer ne mogu zamisliti gladnu macu, koja prolazi pokraj moje kuće, a nema šta jesti...a ja imam

...ja bi bi ih sve htjela spasiti, a ne mogu i vjerovatno je, kao što rekoh, kontraproduktivno, ali ne mogu drugačije...nisu životinjice krive...
iako, uvijek se nađe onih, koji prigovaraju, da koliko je djece gladno, ljudi...istina je, ali ja rješavan, tj. pokušavam olakšati ovo, a netko drugi, nek pokuša riješiti ono drugo...ja ću pomoći, koliko mogu...a ovo mogu momentalno

...a ne mogu zamisliti, kontrolu mačje populacije, na način, da se pohvataju i sve od reda, eutanaziraju...pa i golubovi i galebovi se humanije pokušavaju regulirati

...čitala sam, da se u gnijezda galebova, ubacuju umjetna jaja, samo si mislim, tko to može naći baš toliko gnijezda...ima dosta volontera, studenata biologije, ali svejedno...golubovima se nešto daje u hrani, ako sam dobro informirana...a pse i mačke ubijaju

ma ubacuju ova što ostanu za uskrs

...bura puše, a ja uživam, pun mi je kufer vrućine i nije mi jasno, kako netko može uživati u tom sranju, kada noću ne možeš spavati

takozvana milinovićeva jaja

koliko je stupnjeva more

da m ne ofuri kokicu

odo ja ručati i poslušati misu na prvom

...mokrice...plastična jajca...vidjela ih, a bogme i ta koštaju

...ne znam stupnjeve mora danas...znam samo, da je jučer bilo ugodno za kupanje, za razliku od prije kojeg tjedna, kad je more bilo temperature pišačke

...trebala si ti ići na misu u crikvu...

ništa nije više kao što je bilo Yui, pa najmanje priroda, to je tako očito da i slijepi čovjek vidi. Čovjek SVE prilagođava sebi za sebe a oni slabiji trpe...zato je svaka pomoć dobrodošla pa i oko mačaka.Ovdje je bilo ogromno miševa i štakora kad sam došla, sada ih već 2 godine nema , a manje je i zmije.... mace -iako sterilizirane i kastrirane lovci su jako dobri i bez pušaka:-)))

Krpice, lijepo što si obukla novu haljinu i pokazala se kako ti stoji..i da te pohvalim...dobro ti stoji:-)))