Ručkić krčkić

- Marina Rinaldi lanenu jaknu, safari zelenkastu
- Monsoon caprice, kričavo crvene
- novog Johna Irvinga, tvrdoukoričeno izdanje, jebga!
- žuti muškat
- kavu intenzivnog okusa
- cigarete, crveni Marlboro
- pureteće filete, pileće filete, bezbojne (plaše me gihtom, kvragu!)

Sad pijuckam muškat, čikam crveni Malboro i čitam da BDP nemre rasti jer nema potrošnje.

Vele da novac nemre kupit sreću... Novac nemre, slažem se. Ali fine stvari mogu.

Link

Prijavili! Jel' zato jer nemaju love za stvari koje bi im mogle donijeti sreću, ili tek tak? Vjerojatno ovo drugo. Neka. I ja sam korizmu. Zbog širenja panike i neukusa.

Sad pijuckam kavicu (usput, u Kerumu ćete je platiti 70 kn, u Mercatoru 57, a u Konzumu 51 ili 53, nisam sigurna) i mislim si o raznoraznim babarogama suvremenog doba.

Uz pedofiliju i preljub na osobnoj razini, jedna od najgroznijih je recesija, kako na osobnoj, tako i na općoj razini.

Sad bi netko da mi povjerujemo kako treba biti skroman, ali da istovremeno trošimo onu crkavicu koju ropski zaradimo baš ondje gdje je to od općeg interesa... Ma mojne!

Kao, lova nam ne bi trebala biti bitna za sreću (više volim engleski izraz "well-being", točniji je), jerbo nas ne žele baš dobro platiti; a s druge strane, ako već imaš nešto love, nemoj biti cicija, troši, troši, to je za opće dobro, a zato i za tvoje.

Za opće dobro treba kupovati stvari koje ćete držati u dugoročnom kreditnom ropstvu i lojalnosti svojem robovlasniku, pardonček, poslodavcu: nekretnine, aute i dionice (ako na zadnjima spušip, hehe, još bolje - isti princip kao i kockanje!).

U sveopćoj recesijskoj panici previđa se jedna bitna činjenica: da gdin ili gđa multinacionalni kapitalist uvijek imaju ono što nama osporavaju (a to su npr. sitnarije s mojeg današnjeg popisa kupovina), a da bismo ih i mi bez problema mogli imati kad gdin ili gđa multinacionali kapitalisti ne bi svoju proizvodnju držali u zemljama u kojima je luksuz do pola puna zdjelica riže. I onda ispada da je kriv onaj gadni, razmaženi Nijemac, Francuz, Englez ili Hrvat koji svoje skupe euriće nije uložio u potrošnju, zato jer je nezaposlen, a nezaposlen je zato jer je proizvodnja na drugom kontinentu, i to ne samo proizvodnja, nego i servisne i korisničke službe.

*spušiŠ - komentar prije posljednjeg

ubio sam oko možda sat i nešto.
sreća i bez love (a i bez brige)

* i će te - isti komentar (jesemti, ovaj slatki žuti muškat fakat lupa!)

Ja sam još mlada, krelec, nemrem stalno spavati.

Eh, sad, imaš kol'ko imaš - a to nije bogznakaj - i kak onda do sreće kad potrebe vrište na sve strane?

Ja određujem prioritete. A moja sreća tj. well-being su No. 1. Dakle, ako treba popraviti struju, a ja istovremeno želim novu jaknu, odvagnem što mi je bitnije za osjećaj užitka. Ponekad je struja, ponekad jakna.

smanji potrebe, ubij oko

Naravno, moju situaciju bitno olakšava činjenica što nemam krvnih nasljednika, tak da ne osjećam nikakvu obavezu prema budućim naraštajima, osim prema budućoj sebi: mirne duše mogu profućkati sve što imam.

ako se krivo odlučiš za jaknu,
pokvarena instalacija strujr ti može skratiti dilemu

A to, naravno, kanim i učiniti, ali ipak jednim odmjerenim ritmom, jerbo ne znam koliko ću još dugo poživjeti. Starost je fakat grda samo po sebi, a starost u siromaštvu zbilja totalno neprivlačna.

Eh, krelec, kad se struja nametne, onda se poseže u tajne zalihe ili zasuče rukave da se stvori. A uvijek se stvori. I nikad ne veseli.

Nego, da ne ispadnem neodgovorna, meni električar stvarno dolazi za tjedan dana; a i u zgradi se mijenjaju instalacije.

Nego, htjedoh reći, u suvremenom društvu je u tijeku namjerna i zlonamjerna kampanja straha: ustrašen puk je poslušniji.

Te će te strefit asteroid, te će ti susjed pojebat dijete ili ženu (muža ako je susjeda), te ćeš u pakao ako ne budeš skroman, te ćeš oboljeti od mukotrpne, dugotrajne i neizlječive boleštine ako ne živiš kako ti vele...

Npr. onaj idiotski film "Fatalna privlačnost". Sjećam se da me grdno iznervirao kad sam ga premijerno gledala, kad ono - valjda prije dobrih četvrt stoljeća. Tipična babaroga.

Kao, super je imati komfor koji si pošteno zaradio, a bonus su krasna žena i dijete. To ti je raj i ne talasaj - u takvom si platnom razredu!

Naravno, postoji i viši platni razred, tj. malo bolji raj, koji ćeš otplatiti doživotnom hipotekom - to je OK. A baš zato jer tip iz filma ne kuži da se sve plaća, on promoli nos izvan svojeg platnog razreda, te u kuću u predgrađu (što bi mu prošlo, jer bi je otplaćivao), te u vaginu koja s njim ne dijeli financijske obaveze.

Naravno, vagina koja se otvara bez točno preciziranih financijskih i platnih obaveza može biti samo bezvrijedna i/ili mentalno poremećena.

Što u ovom filmu i jest i zato zaslužuje da je se bespoštedno smakne, što hladnim oružjem, što utapljanjem, što hicem iz pištolja. Unatoč trudnoći. Nek crkne i kopile!

Naravno, tek nakon što protagonist shvati što je pakao: uskrata imovinske stabilnosti, samačko životarenje u skromnoj izbi uz obavezu zarađivanja za suburbiju, ali u koju on ne smije prismrditi, e jock, nemere kad si neobvezujuće vagine pohodio...

vega, lijepo ti je to sročio Bob Rock u jednoj rečenici: Bolje živjeti cijeli život bogat nego jedan dan siromašan!

Međutim, u pravom kršćanosko-kapitalističkom duhu, tu je Oprost: kad uvidi svoju pogrešku i okaje je dobrano se usravši u gaće, raj se opet smiješi, a ubojstvo je opravdano. Uostalom, kušnja je tak-i-tak neki paklenski stvor posve nerealnih prohtjeva: npr. da je jebeš kao osobu, da snosiš odgovornost za svoje jebanje i da uvidiš da odnosi s ljudima ne moraju uzimati u obzir tvoj egoizam, taštinu i prioritete.

Bob Rock je mesija, stari moj!

Nikad nisam bila bogata, ali bogme ni siromašna, ali samo zato jer sam se uspijevala dovinuti načinima da mi oskudica ne oduzme osjećaj sreće, tj. well-beinga. Uvijek sam imala bar malo luksuza.

I bar malo obaveza. Jerbo, bez njih lako izgubiš kompas... A ipak nisu katastrofa.

Ako se bliži globalna kataklizma, ako recesija ne prođe za mojeg života, ako BDP spadne na pola zdjelice riže, ako pakao fakat postoji za sve nas koji ne vjerujemo u neke sumnjive likove koji nam šlampavo kroje sudbine, ako je božja čestica potpuno sporedna u svemu tome, ako i svemiru ima kraja... a jebga onda, zakaj ja ne bih imala novu jaknu, kričave hlače, fino vino, kavu i cigarete?

I nešto malo obaveza, da ne povjerujem kako je sreća beskrajna, neupitna i vječna. Moja mala obaveza sada je moj mali pas i njegova pišancija. Dakle, odiljam se!

Budite sretni! Niš nije tak strašno da ne bismo mogli biti. Lova pomaže, ali nije presudna.