mozgovne onanije

Vozeći iz Zapreša prema Zegeu imala sam cijelu koncepciju. Od slova do slova, točke, zareza, do točke. I sad je isparilo. Ne sve, ali velik dio. Htjela sam ti pisati o "udruzi međugeneracijske solidarnosti". Sigurno znaš ponešto o tome. Prije godinu dana bi se zgrozila na takav način razmišljanja, na razmjenu podataka, u biti prometovanje, tapkarenje, razmjenu. I mislim si, nadam se da mi sin nikad neće razmišljati na taj način. Neka. Želim da ostane barem dijelom dijete. Da nikad ne izgubi ideale. Ma kako smiješno i nezrelo to zvučalo. Nego, za udrugu sam čula jedne noći, vozeći Zea doma. Nisam baš ništ povezivala. Ni priče o njegovim frendovima, ni pitanja koja mi je kao u šali postavljao. Ista ko iz iskrica profila, a kak onda i nisam bila baš aktivna na iskrici, ništ nisam povezivala. Dok se nisam hitila u promet.
Autoagresija je valjda moj put pročišćenju misli i emocija. Dugo me je bolio raskid s njim. Predugo sam ga osjećala mentalno. Trebalo je napraviti rez. Svejedno s kim. Samo je trebalo prerezat. Tu mentalnu vezu.
Srela sam šestoricu, a trojicu frendova o kojima mi je pričao, upoznala. Tu. Na iskrici. Ni jedan od njih nije priznao da se znaju. A zašto i bi? Al nema veze. Nije poanta u tome. Nego, da usprkos tome mentalna veza nije prekinuta dojednom. Onak. Iznebuha. Više ga nisam osjećala. Niti su nam se čežnje poklapale i gasile javljanjem.
Danas sam saznala što je razlog tomu. Ze ima curu. U vezi je. Emotivno angažiran. Njegove emocije, kakve god one bile, više nisu usmjerene meni. Mislila sam da ću plakati, ali nisam. Mislila sam da će me boljeti. Ali nije. Djelovalo je ljekovito. Poput zelenog praha i zavoja. Drago mi je da je našao djevojku koja izvlači iz njega ono najbolje. Osvijestila sam obrazac komunikacije na iskri. U svima sam tražila njega. Željela naći njega. A znala sam da ga ni u jednom neću prepoznati. Čovjek nije kotač da ga sam tak možeš zamijeniti. I skužila sam. Nisam više u depri. Niti sam, posljedično njoj, autoagresivna. Sasvim sam mirna. Dobro je.

As my friend was passing the elephants, he suddenly stopped, confused by the fact that these huge creatures were being held by only a small rope tied to their front leg. No chains, no cages. It was obvious that the elephants could, at anytime, break away from the ropes they were tied to but for some reason, they did not. My friend saw a trainer nearby and asked why these beautiful, magnificent animals just stood there and made no attempt to get away.
"Well," he said, "when they are very young and much smaller we use the same size rope to tie them and, at that age, it's enough to hold them. As they grow up, they are conditioned to believe they cannot break away. They believe the rope can still hold them, so they never try to break free." My friend was amazed. These animals could at any time break free from their bonds but because they believed they couldn't, they were stuck right where they were.
Like the elephants, how many of us go through life hanging onto a belief that we cannot do something, simply because we failed at it once before? So make an attempt to grow further.... Why shouldn't we try it again?
Your attempt may fail, but never fail to make an attempt & CHOOSE not to accept the false boundaries and limitations created by the past...

kojim putem ideš ot zapre šića ka zegeju

I ja bih rado saznala da on ima curu.. Tad bih prestala misliti na njega.

Ali on ne želi da ja prestanem misliti na njega.

vozi polako i cuvaj se

kaš stić polako se vozikat. ili brzo il nikako

file..zakaj kojim putem?
prek podsuseda..

raky..već sam doma..
to u autu slažem točke i zareze..i slova..:)))

Anima..si ziher da bi prestala ?

Da, mislim da bih, jer su konačne situacije bolje od neizvjesnih

e meni je uvik neki nemir u tunelu a grdo je vozat se ondi pa do semafora s koje got strane krenijo

sorry cocho na pogrešnom oslovljavanju..brzopletost..šta ćeš..:)

ne znam..situacija može biti konačna..a da još uvijek boli..

file..z aftom je sasvim oke..bed je z biciklinom..onda vozim suprotnim trakom..jer me frka tunela..
dok me policijoti ne zahebu

pa na baciklo sam i mislijo. jebo avto
triba potegnit od zaprešića prek sljemena u zegeja

ma sasvim zgodna kilometraža..ni to nić

koja je to ljubav bila ..pfff :P

plava..ne jebi po tavanu..:P

a ne ANE..
volim čitati ljubiće :P

barem si je doživjela
a kaj ćemo mi nesretnici koji se i ne sjećamo takvih treptaja?

bum ti posudila Janka Matka..celu zbirku..i još neke ljubiće od svoje stare..pa čitaj..:PPP

kak ih se ne bi sećala plava?
samo si detalje zaboravila..:)))

sam kad si bila u zapu

znaš?
kak znaš?

ima i moja stara Janka
fala ti ko da jesi :))

onda ti dam Malericu..i Benzonicu..

more jer to Ljubi nema :))))

dogovoreno..:))

ovaj komentar na zapis sam dobila na pvt..:)


Neki dan je jedna jednome na na teveu rekla,....
je da nam je potrajalo 6 mjeseci,..a ljubavi je bilo za jednu
noć ,))

eh..i to se zove ljubav pa makar trajala jednu noć :P

ma jok, nije. prije točak
neš ti njega, izmisliš ga
ja sam dosad sve svoje sekretara skoj-a izmislila
i definitivno sam bila zaljubljena smo u jednoga. guzopera.
to ti je bio moj profil
i kad sam ga - kako ti kažeš-osvijestiila- pribolila ga ko sendvič

rakovi su sretni ljudi. ne vole nikog tko ne voli njih
dakle, malo ljudi volim
al opet dosta

:D..
ne loš stav mokra..