Šupak nije pupak

ARTMANOVA OSVETA

Zašto neki pojedinci popularno nazvani ljudi , imaju toliko slobodnog vremena da razmišljaju samo o sebi,o sebi i sebi?I što je najgore uvlače što veći broj slučajnih prolaznika života u te neke svoje filozofije bez ikakvog backup-a?Bitno je pisati,trovati svijet i nedužne je li?Je li ta ista osoba svjesna što se na ovom svijetu događa dok se on isfurava na spike o rubu života i smrti braneći se od samoga sebe i svojih fix ideja koje ga opsjedaju poput crne i guste magle a samo njegovom krivicom jer se upletao u nešto nadnaravno nešto što je toliko mnogo puta veće od njega samoga,ali ne,on to ne shvaća i zazire od same pomisli da prestane,da otvori oči i da živi.Strah ga je.Njegov bijeg,njegove su riječi i njegove psovke koje ga čine jačim boljim nepobjedivim čovjekom koji želi mnogo a čini ništa jer se ne usuđuje skriva se iza svojih zapisa iza svojih maštarija koje nisu stvarne,i ne moraju biti,on svoje maštarije ne djeli sa nama,ne,njegove maštarije suprotne su od njegovih zapisa,on nam maže oči ali maže i svoje samo on to još ne zna,netko će mu reći,zbog nekoga će promijeniti sebe,svoj život i okolinu,ili zbog nečega...jedno je djete u ovom trenutku jako gladno,plače i zapomaže suzicama pita "zašto?" dok nama ARTMAN jebe mater,u ovom trenutku jedna je žena udarena,krvari na podu i umire od boli i tuge jer njezin suprug ju zapravo voli ali pije i pita se "zašto" dok nama ARTMAN jebe mater,u ovom trenutku jedan starac plače jer je izgubio jedino što je imao svoju dragu 86-ogodišnju ženicu u potresu,krhku ženicu koju je obožavao i pita se "zašto" a nama?nama ARTMAN jebe mater!jebi jebi emanuele dušo to je jedino što ćeš jebat!

Mi smo žrtve RACHMANINOVE OSVETE koju vodi ARTMAN ili obrnuto ili ne