Ručkić krčkić

Kad pitam svoje studente, uglavnom potpune ovisnike o internetu, što ih to toliko privlači, ispale k'o iz topa: INTERAKCIJA. Nema tu šutnje, promišljanja, muljanja, neodređenosti - kratko, jasno i precizno: INTERAKCIJA.

Prema rječniku koji cijenim, interakcija je "recipročna akcija, učinak ili utjecaj" Link

KOMUNIKACIJA, međutim, nije isto što i interakcija; prema ovom istom rječniku, to je "čin ili proces komuniciranja (...), dijeljenje i razmjena misli, stavova ili informacija kroz govor, pisanje ili znakove" Link

Kad netko prikupi 100, 200 ili više komentara, sasvim je sigurno postigao interakciju, ali ne nužno i komunikaciju. Kad netko ne prikupi niti jedan komentar, sasvim sigurno nije postigao niti interakciju, niti komunikaciju. A kad netko zaključa komentiranje, onda je taj nešto iskomunicirao, ali nema interakcije, a posljedično niti dvosmjerne komunikacije.

Mislim da su rijetki blogeri koji uočavaju ove finese, koje moji studenti intuitivno kuže, valjda zato jer su odrasli uz Facebook. Ni ja ih ne bih znala ovako sažeto izraziti da me nisu podučili studenti, a ipak sam ih slutila i stoga imam dva bloga: onaj slikovni je uglavnom za interakciju; ovaj diskurzivni za komunikaciju, ako je moguća.

A vrlo često nije, osobito ako napišem kvalitetniji i zato zahtjevniji tekst. Ne jednom su mi rekli "Sve si tako lijepo napisala da se nema što dodati". Paaaaa, ne bih rekla da je samo to posrijedi...

Rekla bih da je u pitanju križanje namjera: ja želim komunikaciju (misli, promišljanje i njihovu razmjenu), čitatelj bi neopterećujuću interakciju (nepromišljenost, opuštenost iliti laprdarluk). Ne zna hoću li je ja prihvatiti, a ne bi se htio izložiti odbijanju, ili - još gore! - ispasti blesav ako bezumno uleti. Svojedobno su takvi uleti prolazili i na ovom blogu, ali je to postalo MENI opterećujuće i zamorno: ako sam za laprdarluk, otići ću na neki blog gdje se laprda, uključujući i svoj alternativni; ako nisam, bogme se ne dam gnjaviti, izbora imaju i drugi, ne samo ja.

Negdje sam pročitala da SVUGDJE na internetu - dakle, na svim sajtovima koji omogućavaju INTERAKCIJU - ima 300% više negativnih komentara nego pozitivnih. Ne bih rekla da je to (samo) zato jer ljudi nemaju gdje spucati negativu bez posljedica, nego mi se čini da je to prije zbog potrebe za interakcijom: kontroverznost je tu učinkovitija od taktičnosti, argumentiranosti ili povlađivanja.

Postoje bloški likovi koji su se u potpunosti specijalizirali za negativu, ovdje, npr. naša popizdičica. Postoje bloški likovi (ovdje, npr. ja) koji ne skuže odmah motivaciju kontroverznih i negativnih, osobito osobno uciljanih komentara, pa na njih uzvraćaju jednako negativno, ali uz argumente. Eh, to je opet križanje motivacija, u kojoj provokator dobija ono što želi (interakciju), a komunikator ne. Međutim, evo, ja sam ipak nešto dobila: ovu spoznaju. I trik kako pokrenuti interakciju, čak i komunikaciju na blogu: iskomunicirati svoje uz provokaciju i onda čekati reakciju, ali uz onemogućavanje izravne interakcije onima koje smatram isključivo interaktivnima, a nimalo komunikativnima. Takvi se onda sjate kod nekoga i ispale sve ono što bi meni izlaprdali. A ja imam izbora: čitati, ne čitati, reagirati, ne reagirati, komunicirati ili se nasmijati.

Zlobnjikavo, jest, ali učinkovito: tak svatko dobije ono što traži.

Naravno, nije sve to skup baš sasvim ovako jednostavno... Ljudi bez dilema, bez problema, bez nesigurnosti - ako uopće postoje! - NE PIŠU. Nigdje. Osim možda neke specijalizirane i manje-više stručne blogove, a i u takvima je latentna neka egoistična podloga: potreba za odobravanjem i/ili nesigurnost jesu li na pravom putu. Osim kad su za njih plaćeni, a ima i takvih. (Ne na Iskrici.) Zato smatram da svi mi ovdje tražimo interakciju i/ili komunikaciju. Ponekad jedno, ponekad drugo, najčešće oboje.

Ali, kao i u RL, niti ovdje ne možemo dobiti ono što u određenom trenutku ili razdoblju trebamo baš od svakoga; a ponekad dobijemo i ono što nismo tražili. Treba proći vremena, treba proći pisanja, treba puno interakcija i puno komuniciranja da se to uvidi. A onda ćemo možda prihvaćati i ono što isprva nismo htjeli, ili ćemo sasvim odlučno odbijati ono što ne želimo.

Jedno je sigurno: naučit ćemo razlučiti koliko nam je što od toga bitno.

Mislim da ja jesam. I zato me ovdje NITKO ne može uvrijediti ili povrijediti. Iako mi se može zgaditi.

hehehhehe jebemti imterakciju a koji jim je to kurac

men je najčšća imterakcija ona koja me potakne skomentirat samoga sebe

Eno gore depinicije, PIlipe.

a znam se i citirat da potkrijepim misao

Eeee, forma solilokvija je, rekla bih, idiosinkratičnost baš iskričarskog weblogeka. Ne vidjeh to nigdje drugdje, a jako mi se sviđa.

ma men je jasna definicija al siga mislin da sveopće nije jasna

Eh, to ti je onda kao ova božanska čestica: sve ovisi o njoj, a teško ju uloviš, skoro nikad ne vidiš, a bogme mnogi u to ni ne vjeruju.

kahm a čuj men se vrzma po glavi to pitanje. mislim siga ak uvatiš otu česticu kak,š ju vrnit gazdi?
.......heheheh a jel ima nagrada?

Mislim da je gazda epilogizirao, a nagrada ima: neka Nobelova.

ta se ne broji

Al se broje eurići koji idu uz nju ;-))

Mislim da većina blogera, uopće ne razmišlja o svemu ovom o čemu si ti pisala, i ostavlja komentare kako im se prohtije, a opet, postoji manji dio, koji je itekako svjestan, pa se ili upusti u dubokoumnu diskusiju ili naprosto, ne napiše ništa...

Točno je to što si napisala, juicy. A to je ujedno i razlog zašto se mnogi osjećaju povrijeđenima i uvrijeđenima i onda požele uzvratiti istom mjerom. A uopće ne kuže mjeru.

Počuj, mislim da većina, čitajući blog, pokuša pronaći sebe, i najčešće uspijeva...to je kao horoskop, mnogima paše...i to je dovoljan razlog, da svađa započne

Ne, uopće nije razlog to što oni traže sebe - oni traže za što bi se uhvatili a da može biti podloga kontroverzi. Naravno, uvijek se uhvate za nešto što ima podlogu u njima samima.

Evo, pogledaj ovaj dolje blog o dijeti, npr. Dio sugovornika zaista komunicira, dijeli iskustva i mišljenja, a dio je ondje samo zato da lupi kontru, bilo kome. Tema je nezahtjevna, dakle - idealni mišung laprdanja i komuniciranja.

Men je ovaj tip interamkcije i komunikacije super zato što prilikom nje mogu češkati jajca, vaditi smolu iz ušesa, kopati po nosu, držat čačkalicu među usnama, uhvatiti pjevca za gušu, a da me niko ne opominje za pristojnost. A te radnje su mi jako drage. Jednostavno bez njih nisam trešer.

Nisam pročitala blog o dijeti, ali znam, kada mi najviše treba odgovor na neko meni važno pitanje pitanje, najčešće dobijem zajebanciju, i to mi je škola da više ne diskutiram javno o stvarima koje me tište (iako se koji put zanesem)

Svileni, ja bih rekla da si ti češer.

Uf! sorry! Ovi je za komunikaciju. A oni gorika je za laprdanje.
Ma, na isto vam dođe. Il' prdili il' govorili.

Ma, bah! Autorici ne traži odgovor za važno pitanje, nego poziva na interakciju i pride malo gladi svoj egić. Tko je to prepoznao, dobro se uklopio; tko nije, gubi vrijeme ili se češe poput Svilenog.

A zašto je daska gori spuštena?

Svileni, ajd, moš ti i ovamo, ali odi gore kad ti se priprdi.

Zato jer je to ženski zahod. Moj vlastiti. I zato da mačka može skočiti na nju, a onda na prozor. I zato da mi Buda ili dezinfekcijska sredstva ne upadnu u školjku kad bude propuh.

*autoricA - tri komentara gore

Svi mi volimo gladiti il' da nam se gladi.

A ja mislio zbog feng šulja.

Ja se, bogme, ne dam svakome gladiti, a niti bih svakog pogladila. Iako svakog pogledam.

Ono za feng šuljeve nije upalo u kadar. Kao ni sveta krava, odmah ispod Domestosa (ona je u kadru, ali se ne razaznaje).

E, to...moj je Ayrton pio iz zahodske šolje iliti wc-školjke, pa sam i zbog toga zatvarala istu

a čuj, kada želim biti u govnima do preko glave, napravim si proljev i odem u more, kada sve ispustim iz sebe u dreku sam preko glave, onda moram roniti dalje do čistoga mora, bar je to lako, a koji doživljaj, neš ti meraka! ;))

...moramo uzeti u obzir, da su veceji u usa drugačiji, voda im je puno viša, nekome bi se pričinilo da su zaštopani, ali ne, takav je sistem...pa je ona i mačku lakše piti vodu

A jeste li mi zasrali komunikacijski blog! Osobito ti, stari!

pa kaj se nije to zahtijevalo?

Ma, ne razaznaju se ni naslovi napornog štiva koji podstiče uspješan protok sekreta.

E, ti, vala, sereš gdje stigneš! Pa zar ne vidiš gore zahod???

Joj đusi., strašno. U takovoj školjci uvijek smočim jajca i glavu.

Zadrhtala mi ruka dok sam uslikavala, Svileni. Jerbo sam malo naduta.

Uglavnom, ovo je izbor sroljastog štiva za goste, ja sam sve to već probavila. A ono što nisam, nekak mi žao staviti tik uz guzne bakterije. Uostalom, prerasla sam dob čitanja na veceju. Sad čitam u kuhinji.

čekaj dok dođeš do vremena kada ćeš čitati u spavaćoj sobi, tek onda ćeš vidjeti! :((

Aleluja, u spavaćoj sobi još uvijek imam prečega posla! :-)))))))))))))))))))))))))))))9

ček malo jebenmju ja ak jesan to što jesan ondak sam manjina a ak nisan komentiro ondak sam jopet neki kurac. daklem rezime kurac sam vako i nako daklem komentirajuči kurac što šuti?

ja kad mi se jebe velim jebeš vakvu imterakciju

mislim siga glupo mi izreč popizdim za se