Ručkić krčkić

Pojma nemam! Na pauzi sam: stavila jutarnju sliku, popila kavu, požlabrala s frendicom na mob, nahranila životinjce, prošetala pseto, nabavila što mi treba za klopu (zaboravila vino za sutrašnje majstore, psmt!), raskrčila kupaonicu za sutrašnje majstorisanje, promislila hoću li zbilja to izmajstorisati ili neću, zaključila da ipak hoću, pripremila namirnice za pećnicu, stavila ih u pećnicu, i etogac, sad predah.

Razmišljala sam o nekoj bitnoj temi (bar meni bitnoj), tipa ima li smisla ulagati u stan koji prodajem, i to baš onako kako se nije ulagalo 50-ak godina... Ali, na tu temu sam osjetljiva, baš zato jer sam neodlučna, a ipak ulažem, i zato bih se zbilja mogla iživcirati kad bi mi netko iznio super jake argumente da to nema smisla. Pa tak, niš od te teme.

Onda, o prijateljstvu i određivanju granica... Mislim, nema se smisla pjeniti na prijatelja ako ti prijeđe granicu o kojoj nema pojma. Onda jednostavno oprostiš, mislim si ja; iako se sjećam da nisam baš tako postupila kad se to desilo meni: frnjila sam se gotovo pet godina; a onda sam oprostila. Jednome, koji mi je zbilja drag. A jednoj drugoj nisam, tj., ja mislim da sam oprostila, ali jednostavno se više nije javila želja za nastavkom druženja. Ipak, mislim da sam se nakon tih iskustava pomalo izvještila u obznanjivanju granica UNAPRIJED, prije neovlaštenog prelaska. Tak da ljudi malo zakoče kad im se približe; tak da se stignemo dogovoriti bez vikanja preko granice.

Zatim, o tome što bi ljudi oko nas "morali" ili "trebali" činiti da nama bude ugodnije... Ja mislim da ne moraju ništa. Osobito ovdje, na blogu, na Iskrici. Ovdje smo si svi prolazni i potrošni. Osim ako smo odlučili drugačije. Ali, čak ni onda ništa ne moramo: možemo jednostavno uvidjeti da bi nešto "trebalo" činiti kako bi odnos s onima koje smo odlučili uključiti u svoj krug bio obostrano lagodniji. A znate kaj, to je naporno! Mislim, svaka socijalizirana osoba to neprestano radi, svaki dan, na poslu, u dućanu, sa susjedima, čak i u vlastitoj kući... Ne, u RL ne govorim ljudima da su bedaci svaki put kad to pomislim, a NIKAD izravno - nemam potrebe za tim. Zato jer su mi ljudi iz RL razvrstani u uloge i funkcije: moj poslovni suradnik može biti bedak, prostak, ništarija, što li već, ali naše relacije nikad neće evoluirati do moje intime i zato je dovoljno znati kakav je da bih u poslu funkcionirala s njime. Ne moram mu to reći. Čak ni kad me iživcira. Osim ako namjeravam raskinuti svaki odnos. Onda baš i mogu, ali ima li svrhe? Nema: više ga ne moram trpjeti.

Ali, u svojem prisnom krugu trebam ljudima reći gdje su mi granice (vidi gore): baš zato jer želim da ostanu.

Iskrica je svojevrstan intimni kružok, zar ne? Ali, za razliku od RL, ovdje se svatko smatra uključenim. I svatko smatra da se ima pravo naduriti ako mi tu "uključenost" ne želimo i ne priznajemo. I onda počne "ti MORAŠ ovo, ili bi TREBALA ono"... Ma, jebi se! Niš ja ne moram i niš ne bih trebala! Ne plaćaš mi režije, ne plaćaš mi internet, ama baš niš mi ne ovisi o tebi, a bogme ni ja nisam ovdje zbog tebe - dakle: odjebi. Kratko, jasno, učinkovito.

I tak... bilo je još tema: kad nas točno i kad nas najjače strefi smrt osobe koja nam je bila bliska ne izborom, nego defaultom? Jesam li ja prolupala i zato ovo silno majstorisanje po kući? Kupujem li kućne biljke da bih svoj dom napunila životom i odstranila vonj umiranja i smrti? Trebam li muškarca u kući (što mi prijatelji stalno govore)? Zašto mi se više ne da pisati o prošlosti - jesam li već napisala sve? Ili sam sazrijela dovoljno da ne trošim snagu na uzaludno mozganje? Koliko moje budućnosti ovisi o odgovoru na ovo pitanje? Je li moja sadašnjost najbolji izbor?

I tak... Jesam li sve ovo zaista htjela VAMA reći? Ili NEKOME? Ili SEBI?



P.S. Za sirenče, koju osobito fasciniraju moji sanitarni prostori: kupaonica, posljednja prilika u starom izdanju!

šta ti misliš raditi u kupatilu

ja san tijo nešt reč al mi se živo jebe pa san zaboravijo. e i da podravi mi rozu kat ju vidišššššššš

filipe maznut ću te nogom u žumanjke

Mislila sam samo ugraditi još jedan zahod, ali je ispalo da moram mijenjati sve cijevi, jer su stare olovne, a sad je sve od plastike. Dakle, totališka raskopavanje.

Pilipe, ne znam baš koliko ćeš se ovdje najebati... Ali bi mogao najebati!

a čuj naviko san nekako ovdi činit što činim

Rekla sam ti svoje mišljenje o ulaganju u stan u kojem ne namjeravaš ostati...ali...nemaš pojma koliko ćeš još biti u njemu, a život prolazi...e, pa malo zadovoljstva si zaslužila, jer i udobna kupaonica je zadovoljstvo...

vlažna more al nek bude slovmoušn

Juicy, ti i ja smo po tom pitanju srodne duše, obje ulažemo u nešto privremeno... Razlika je jedino u tome što si ja to puno teže financijski priuštim.

jebale ih cijevi, pa zar i to triba svako malo minjati
vukilisica je online. čudo se nije već ponudio raskopati, znaš da uvik prčka po kupatilima
a andromeda mu svoje neku večer nudila

A izgleda da treba svako malo... Ja ne vidim zašto, moje su cijevi iz 1927., čvrste, olovne, niš ne curi, ali vele - jock, nije to više u modi.

Hehe, vučko se uvijek intimizira! ;-))

ona narodna zbori: besposlen pop i jariće krsti, imaš previše vremena.... nemoj misliti na torticu....