Ručkić krčkić

...lakše opraštam. Ali nemrem oprostiti pod prijetnjom smrti, sve da me neznamkak dobro nahraniš! E, to fakat zamjerim; i teško da ću ikad ikome oprostiti. Možda postuhumno. Mislim, kad oni koji prijete umru; kad budem znala da mi više nisu prijetnja. I kad mi se (ako mi se ikad) bude dalo razmisliti za kog vraga im je trebala ta prijetnja?

Što ne znači da sam ih osobno spremna ubiti. Jock. Jer bi mi bilo teško samoj sebi oprostiti što su mi toliko uzurpirali život. Ali, kad spontano epilogiziraju, eeee, onda možda.

Nekoliko puta u životu uspjela sam oprostiti ljudima koji su mi stvarno jako uzurpirali život, i mogu vam reći, iz prve ruke i bez raka, filing je zbilja gud. Ne znam točno jel zato što ti više NE uzurpiraju život pa ga lijepo živiš onako kako želiš i možeš, ili zato jer se osjećaš pobjedonosno što si neku gadariju maknula iz svojeg života, ili zato jer zbilja iz pete, ma, iz nožnih noktiju izvučeš zadnji atom vlastite ljudskosti da bi nekako pronašla, uvidjela i shvatila i njihovu. A strečing je dobra vježba.

Uglavnom, to opraštanje je kod mene išlo ovako: prvo bih ih vidjela kao djecu. Doslovce. Ah, da, zaboravih spomenuti: u pravilu opraštam u snu! Dakle, sanjala bih ih kao djecu. Zlovoljnu, zato jer nešto nije po njihovome. Djecu koja se prgave i inate. A ja ih tješim. Zatim bih ih sanjala kao veće od sebe, kao ogromnu masu, ili ogromnu sjenu, a ja ih nekako uspijem smanjiti - uvijek nenasilno; uvijek nagovorom. A kad se smanje do razine mojih očiju, onda mi lakne. Neki od njih ne mogu prestati sa smanjivanjem: postanu patuljci, desetak centimetara visoko, i pobjegnu smiješnim malim koračićima.

Kasnije ih opet sanjam, uvijek kao onakve kakvi su doista bili. Ali bez straha: u mojim snovima su uvijek dobronamjerni, uvijek mi svojom nekadašnjom zloćudnošću daju upozorenje na neke moje previde/zablude.

I zato je dobro oprostiti. O tome nemam dvojbe.

Međutim, prosanjati sve te snove, proživjeti sve te osjećaje, to - ipak! - nije vrijedno zbog neke pizdarije. Stvarno i trajno zamjeram pizdarije i ne umaram se opraštanjem. Meni ne treba, a za zlotvora mi se živo fućka.

A što se raka tiče... Pa, mislim da će ga prije dobiti oni koji si ne mogu priznati vlastite gadarije. Koji (si) opraštaju paušalno i unaprijed, koji te svoje "oproste" dijele šakom i kapom, ako su mudri, za dobre novce, a ako nisu, za nagradu novim frustracijama zbog "neshvaćenosti", koje će onda, jel'te, "velikodušno" oprostiti.

Ne, nisam totalni racionalist što se tiče zdravlja/bolesti. Mislim da ljudi zaista obolijevaju (i) zbog lošeg psihičkog stanja, i zbog neshvaćene i neriješene konfliktnosti u vlastitoj koži. Također mislim da postoje ljudi koji imaju neke alternativne sposobnosti (ne bih ih nazvala "moći", jer je moć nesaglediva i neobjašnjiva, a ovo nije), koji nekim nekonvencionalnim uvidima i vještinama uistinu mogu pronaći bolest, a čak je i (za)liječiti. Moja baka po ocu je bila jedna od takvih, a mojem pokojnom mužu je točnu dijagnozu postavila jedna takva alternativka, čak pola godina prije zapadnjačke medicine, kojoj smo imali povlašten i neograničen pristup u njenim najkvalitetnijim metodama, opremi i stručnjacima zahvaljujući nekim poslovnim i obiteljskim vezama.

Međutim, jako sam skeptična prema trgovini "moćima". Isto onoliko koliko sam skeptična prema crkvenoj trgovini indulgencijama.

Kad imaš tako nešto, onda to jednostavno DAŠ. Isto kao i oprost. Jer ti je gud dati. Jer se TI osjećaš vrhunski kad to možeš.

Tak. Bloške pizdarije zamjeram i ne opraštam. Eventualno zaboravim. Sve dok se ne ponove. Još nikoga od vas nisam sanjala, ali - ima nade! ;-))

(BTW., nitko od vas neće dobiti rak od mene. Ne brinite.)

ne vrijedi ti ovaj recept, mene ne možeš sanjati ;))) :)))

Tebi nemam kaj zameriti, stari moj, a onda niš ni oprostiti.

Hm, ak te prvo pokušaju odobrovoljiti, pa još ponude i čokoladuuu i ak obećaju da će od sada biti fini, možda bi se moglo donekle i popustiti? Al samo donekle.

Eto ti ga na, onda ti budi zadovoljan, nema mi niti kaj za zameriti, a tko joj je kriv, nije mi dala priliku...;))

ali da je, vrag neka zna, bili je iskoristio za zamjeriti joj se?